Koliko god se nama neke tjelesne reakcije činile neobičnima ili neobjašnjivima, one su tu s razlogom, otkrivaju znanstvenici koji objašnjavaju i fenomen povezan s osjećajem tuge i zatezanja u grlu.
Gubitak voljenog, teška scena u filmu, ružna životna situacija – postoji mnogo trenutaka u životu koji evociraju tugu. Čak i ako ste među onima koji rijetko puste suzu, jedan osjet teško da ćete zaobići, a to je onaj zatezanja u grlu ili popularno zvane ‘knedle’.
Kako se u našem grlu ne stvara stvarna knedla, odakle dolazi taj osjećaj? Odgovor može biti u autonomnom živčanom sustavu.
Plač dolazi s nizom različitih učinaka, uključujući pojačani puls, malo znojenja, a ponekad i osjećaj knedle u grlu. Kvržica koja se stvori mogla bi biti povezana s tim kako naše tijelo reagira na stresne situacije.
Profesor Ad Vingerhoets, klinički psiholog sa sveučilišta Tilburg, kaže za IFLScience da kada postanemo tjeskobni ili uplašeni, ulazimo u način ‘borbe ili bijega’.
“To znači da se naše tijelo priprema za akciju povećavanjem aktivnosti simpatičkog živčanog sustava. Ovo je dio autonomnog živčanog sustava koji kontrolira većinu naših tjelesnih funkcija”, objašnjava Vingerhoets.
Tijekom ovih stresnih situacija povećava nam se broj otkucaja srca, raste krvni tlak i krv se preraspodjeljuje iz crijeva u mišiće, kaže Vingerhoets. Uz to se povećava i naša brzina disanja.
Tuga utječe na srce, disanje…
Ubrzano disanje utječe na mišić koji kontrolira otvaranje grla nazvan glottis (sredina grkljana). Glotis se širi kako bi dopustio više zraka tijekom pripreme za borbu ili bijeg.
Postoje dva objašnjenja za ono što se dalje događa. Prema prvom, širenje glotisa je ono što stvara poznati osjećaj kvržice. Točnije, gutanje uključuje zatvaranje glotisa i kada pokušavamo progutati radimo protiv mišića koji glotis otvaraju kao odgovor na plač. Upravo ta rezultirajuća napetost mišića mogla bi nam stvoriti osjećaj knedle u grlu.
Može se javiti i zbog susprezanja suza
“Drugo objašnjenje stavlja veći naglasak na pokušaje izbjegavanja prolijevanja suza koje prati zaustavljanje disanja i time stezanje mišića u grlu. To također rezultira bitkom između ovih suprotstavljenih sila za istodobno širenje i stezanje glotisa, što uzrokuje “stezanje” koje osjećamo u grlu”, kaže Vingerhoets.
Istraživanje zašto plačemo ima dugu i složenu povijest. Charles Darwin opisao je plakanje kao ‘usputni rezultat, besmislen poput izlučivanja suza od udarca izvan oka’, ali o evolucijskoj ulozi plača još se uvijek žustro raspravlja.
Mnogi istraživači tvrde da je Darwin pogriješio i sugeriraju da je sposobnost suza ranim hominidima dala adaptivnu prednost jer bi plakanje moglo biti ‘socijalni signal’ koji je evoluirao iz poziva upomoć sisavaca, piše 24 sata.
