Evo kako se trebate ponašati u autobusu, tramvaju i vlaku u vrijeme pandemije

Kretanje javim prijevozom tijekom pandemije koronavirusa, nešto je s čime se i najiskusniji putnici do sada nisu susretali. Kretati se brzo sada je palo u drugi plan te je bitnije postalo kretati se sigurno.

Ni auti nisu idealno rješenje

Tijekom pandemije, korištenje javnog prijevoza je znatno opalo. Ipak, s popuštanjem nekih restriktivnih mjera, u većini zemalja se putnici uvjetno vraćaju vlakovima, autobusima i podzemnim željeznicama.

Da bi se izbjegao rizik od zaraze, postoje neke očite mjere, poput nošenja maske, ako je moguće, izbjegavanja vožnje u doba dana kad je najveća gužva te poštivanje mjera socijalnog distanciranja na stanicama i u prijevozu. Poštivanje mjera koje su propisali organi javnog zdravstva najvažnije je za smanjenje rizika.

Uvidi iz istraživanja prometa i psihologije putnika mogu nam poslužiti i kao upute za neke manje poznate mjere, kao i ukazati na promjene u načinu putovanja javnim prijevozom u mjesecima koji dolaze, prenosi BBC.

S respiratornom bolešću kao što je Covid-19, veća šansa za zarazu je u zatvorenom prostoru gdje više ljudi diše, kašlje i priča u isti zrak.

Ako do svog radnog mjesta možete doći biciklom, pješice ili na električnom romobilu, to je najbolja opcija jer tako imate više prostora za socijalnu distancu.

Auti su, naravno, sigurnija opcija od javnog prijevoza ako se u njima voze samo članovi jednog kućanstva. Ipak, ako svi budu vozili automobile, to će dovesti do gušćeg prometa, samim time i većeg utjecaja na okoliš, stoga je teško preporučiti korištenje automobila kao društveno odgovoran izbor.

“Auti su poprilično neučinkoviti za vožnju po urbanoj infrastrukturi. Ako se svi krećemo u automobilima, nitko se neće kretati”, kazao je Carlos Ratti, direktor Laboratorija Senseable City pri američkom Sveučilištu MIT.

Suzdržite se od razgovora

Pri planiranju najbolje rute za putovanje javnim prijevozom, treba obratiti pažnju na ventilaciju u pojedinom prijevoznom sredstvu, ustvrdio je Nick Tyler, prometni istraživač sa Sveučilišta College London, koji je modelirao način na koji se virus širi u autobusima.

“Vani, na otvorenome, čestice se razilaze u zraku i putem vjetra. Jednom kada smo unutra, one dobivaju manje prostora za kretanje”, kazao je Tyler.

Dizajn ovisi od prijevoznika do prijevoznika, ali što je više prozora, to je bolje za putnike. Uglavnom je sustav ventilacije u javnom prijevozu lošiji od onog u avionima, Zrak u avionu se recirkulira kroz posebne HEPA (High Efficiency Particulate Air) filtere svakih nekoliko minuta što bi trebalo izbaciti većinu virusnih čestica.

Ventilacija u zrakoplovima je jedan od najbolji sustava koji postoje”, rekao je Tyler. Za razliku od većine vlakova i autobusa, protok zraka putuje izravno od stropa do poda što znači da će kapljice brže biti potisnute na tlo, dalje od ruku i lica

Usporedbe radi, u podzemnoj željeznici u New Yorku, sustav ventilacije gura zrak u horizontalnom smjeru, a koriste se i filteri s nižim performansama.

Pri odabiru prijevoznog sredstva, treba imati na umu i u kojoj se mjeri u njemu obično razgovara i koliko glasno.

Glasno okruženje, gdje se ljudi moraju naginjati prema drugima ili vikati kako bi ih se čulo, predstavljaju veći rizik nego mirnija mjesta. Smatra se da je to jedan od razloga zašto su noćni klubovi, kafići i pogoni za pakiranje mesa bili učestala žarišta koronavirusa.

Najveći rizik je sjediti u istom redu

Uz poticaj za nošenje maski, u nekim zemljama su u javnom prijevozu postavljeni znakovi i naljepnice koji upozoravaju putnike na držanje fizičke distance pri odabiru sjedala.

Nedavna studija iz Kine proučavala je na koji način blizina sjedala u vlakovima utječe na transmisiju virusa. Pratili su putovanja i raspored sjedenja za više od 2000 ljudi koji su prenosili virus po mreži kineskih brzih vlakova i to između prosinca 2019. i ožujka 2020. To im je omogućilo da promatraju kako se virus širi među ljudima.

Najveći rizik u tom specifičnom okruženju predstavljalo je sjedenje u istom redu, posebice u susjednom. Čini se da su praznine između redova na kineskom međugradskom vlaku osigurale neku vrstu barijere.

Ipak, znanstvenici nisu mogli sa sigurnošću utvrditi da se transmisija češće događa u istom redu jer su ljudi koji sjede u susjednim redovima najčešće obitelj i prijatelji te su stoga već i od ranije u bliskom kontaktu.

Nije iznenađujuće da su dulja putovanja predstavljala veći rizik, čak i za one koji su bili udaljeni i po nekoliko redova. Nakon dva sata vožnje, prakticiranje distance manje od dva i pol metra i bez maske nisu bili dovoljni da se spriječi transmisija. Obećavajuć je nalaz da korištenje istog sjedala na kojemu je prethodno sjedio prenosilac koronavirusa nije predstavljalo značajan porast u riziku od zaraze.

Pripazite gdje ćete se uhvatiti

Istraživanje ponašanja putnika u podzemnoj željeznici u New Yorku pokazalo je d se putnici koji stoje najčešće drže za vertikalne šipke ili primjerice trake koje vise s horizontalnih šipki. To je dobro znati ako želimo izbjeći površine koje je dodirivao najveći broj ljudi.

Iako se koronavirus prvenstveno širi aerosolom i kapljicama koji nastaju kada razgovaramo, dišemo ili kašljemo, on se može proširiti i tako da dodirnemo površine kontaminirane virusom i da potom rukama dodirujemo područja oko usta i nosa.

Istraživanje je pokazalo i da se većina putnika koji stoje, uglavnom smjeste u blizini vrata, a jedan od razloga je i blizina izlaza. Dakle, zadržavanje na vratima može imati i prednosti i nedostatke; to je vjerojatno najprozračniji dio prijevoznog sredstva, ali je ujedno i najprometniji.

U studiji je otkriveno i da, vozeći se podzemnom željeznicom, muškarci puno češće stoje u odnosu na žene. Ipak, to ne znači samo da kavaliri možda nisu izumrli jer razne studije pokazuju da muškarci rjeđe peru ruke od žena pa bi možda i to trebalo imati na umu prilikom izbora potpore, odnosno površine za koju ćemo se uhvatiti u javnom prijevozu.

Redovita putovanja javnim prijevozom uključivat će promjenu u riziku za pojedince, ali trenutno još nije poznato u kojoj mjeri. Postoji određeni optimizam jer su praćenja kontakata u Japanu, Francuskoj i Austriji pokazala da ne postoji poveznica između izbijanja zaraze i sustava javnog prijevoza.

Sigurnost prije svega

Neki matematički modeli ustanovili su da javni prijevoz s dobrim sustavom ventilacije i onaj u kojem se koriste zaštitne maske, predstavlja manji rizik za zarazu od drugih zatvorenih prostora poput zagušljivih i prepunjenih kafića.

Od pomoći bi mogle biti kratke vožnje, ventilacija i manje razgovora među putnicima, ali još uvijek je potrebno više dokaza. Jasno je da se u bližoj budućnosti nećemo vratiti uvjetima prijevoza koji su vladali prije pandemije.

Možda bi ovo mogli promatrati i kao priliku za promišljanja o putovanjima.

“Kada nastupe promjene, važno je da omogućimo eksperimentiranje u gradovima. Ta sposobnost da nešto testiramo i da vidimo djeluje li i transformira li grad, nešto je što bismo trebali sačuvati u svijetu i nakon pandemije koronavirusa”, smatra Ratti.

Postavlja se pitanje je li vrijeme da revidiramo načine na koje putujemo od jednog mjesta na drugo? Još uvijek nije poznato kako će izgledati putovanja javnim prijevozom nakon godine ili dvije u kojima smo se fokusirali na sigurnost, umjesto na kapacitet i brzinu, prenosi RTL.

Komentari