Tehnologija prepoznavanja lica masovno je ušla u primjenu s modernim pametnim telefonima koji se otključavaju nakon što softver prepozna lice svog vlasnika. Mogućnosti uporabe tehnologije su brojne, no brojni su i potencijalni načini zlouporabe prepoznavanja lica te bi masovna upotreba te tehnologije u javnom prostoru mogla značiti konačni čavao u lijes naše privatnosti i sigurnosti.
Zbog takve situacije Europska komisija razmišlja o privremenoj zabrani korištenja tehnologije prepoznavanja lica tijekom razdoblja od tri do pet godina. Tijekom tog vremena regulatorna tijela pokušat će pronaći načine i izglasati nove zakone s kojima će zabraniti i pokušati spriječiti zlouporabu tehnologije. Iznimka bi mogli biti samo sigurnosni projekti, kao i projekti istraživanja i razvoja.
Nova pravila koja želi nametnuti EK odnosila bi se i na developere, odnosno osobe koje razvijaju aplikacije bazirane na korištenju umjetne inteligencije i prepoznavanja lica, kao i na same korisnike. Također, Europska komisija potaknula je i zemlje Europske unije na stvaranje posebnih tijela koja bi nadgledala provedbu tih pravila.
Najviše se koristi u Kini, a i MUP HR najavio nabavku tehnologije
Tehnologija prepoznavanja lica najviše se koristi u Kini, no sve više i u Europi te je nedavno objavljeno kako i MUP RH najavio nabavku takve tehnologije. Naravno, iako je pohvalno svako korištenje tehnologije koja će pomoći u hvatanju i uhićenju kriminalaca, što automatski povećava sigurnost u državama, jasno je kolika bi bila opasnost da se takva tehnologija koristi na ilegalan način ili da završi u krivim rukama.
Npr. danas se može koristiti s nadzornim kamerama koje mogu skenirati osobe koje se kreću javnim prostorom i uspoređivati lica osoba s osobama iz policijske baze podataka. No ako se ta lica povežu s nekom širom bazom podataka, mogu se dobiti informacije o kretanju i lokaciji “običnih” ljudi, s kim se te osobe druže, može ih se konstantno pratiti itd.
Neki od načina na koji se u Kini koristi prepoznavanje lica jest za identifikaciju osoba za kupovinu određenih lijekova, a u nekim slučajevima prati se tko prelazi cestu preko crvenog svijetla, nakon čega se lica i imena takvih osoba prikazuju na ekranima pored semafora kako bi se ljudi upozorili, ali i na neki način posramili.
