Pretjerana anksioznost negativno utječe na zdravlje, dok umjerena briga može biti i poticajna: Potjerat će nas na razmišljanje, planiranje i djelovanje, pa u konačnici može biti i korisna.
“Ja sam skoro profesionalno anksiozna” kaže Kate Sweeny koja se veći dio života bori s anksioznošću zbog stvari koje ne može u potpunosti kontrolirati, među kojima je i briga oko toga pridržavaju li se njeni roditelji uputa za održavanje socijalne distance tijekom pandemije korona virusa. Stalan osjećaj anksioznosti može biti izuzetno iscrpljujuć, ali i donijeti iznenađujuće koristi, kažu stručnjaci.
Neprestani osjećaj brige utječe na mnoge ljude, ali ono što je značajno za Kate Sweeny jest to što je taj osjećaj dijelom motivirao njene odabire u karijeri. Naime, kao zdravstvena psihologinja na Sveučilištu u Kaliforniji, u Riversideu, specijalizirala se upravo za razumijevanje mehanizma pretjerane brige i stresa. U šali kaže kako nisu svi baš toliko ludi da se počnu baviti istraživanjima na temelju svoga života, no dodaje da su joj vlastita iskustva bila velika inspiracija i pomoć da bolje razumije ljude koji se bore s anksioznošću.
Razne vrste brige
Zabrinutost je definirana i u negativnim i u neutralnim terminima. Psiholozi koji proučavaju klimatske promjene opisali su zabrinutost kao emocionalno stanje koje često motivira reakcije u ponašanju, s ciljem smanjenja prijetnje. Ono što razdvaja zabrinutost od opće brige je i njezina emocionalna priroda i činjenica da ljude usmjerava na promjene.
Naime, brinući o nečemu vjerojatnije ćemo razmišljati o razlozima za poduzimanje akcije i motivirani smo za to da poduzmemo nešto. Međutim, psiholozi su brigu definirali i kao emocionalna iskustva koja uključuju neugodna i uporna razmišljanja o budućnosti. Bez sumnje, postoje mnoge štete od brige. Neki istraživači tvrde da postoji i ‘konačni bazen brige’, zbog kojega tjeskoba oko jedne stvari može spriječiti zabrinutost oko drugih.
Ekstremna razina zabrinutosti povezana je s lošijim mentalnim i fizičkim zdravljem, jer može dovesti do poremećaja spavanja, do izbjegavanja kontrola radi probira raka i slično. Izuzetna, apstraktna i automatska briga, koja je česta pojava i teško ju je kontrolirati, povezana je s generaliziranim anksioznim poremećajem.
“To je zabrinutost koja se pretvorila u mnoštvo različitih briga koja će vjerojatno biti nekorisna i problematična, za razliku od briga koje su usredotočene na specifičnu diskretnu zabrinutost” kaže Edward Watkins, klinički psiholog i istraživač poremećaja raspoloženja na Sveučilištu Exeter.
No, na umjerenijoj, lokaliziranoj razini, briga može biti korisna. Na primjer, u australskim državama sklonima čestim i velikim požarima istraživači su otkrili da je konstruktivna zabrinutost povezana sa spremnošću da ljudi počnu više paziti, pa čak i s više pokušaja da prestanu pušiti. Jedno je istraživanje pokazalo da je zabrinutost zbog klimatskih promjena najjači prediktor potpore klimatskim politikama, te da bi ekolozi mogli biti učinkovitiji u ukazivanju na potrebu da javnost počne brinuti o poduzimati nešto za prirodu, umjesto da ih samo plaše. Dakle, umjesto upozorenja zbog onoga što se dogodilo, treba se okrenuti priči o tome što možemo učiniti za bolju budućnost.
Watkins ocrtava tri mehanizma za to. Prvo, brinući se o nečemu, vjerojatnije je da ćemo razmisliti o razlozima za to da poduzmemo neku akciju i biti motiviraniji. Drugo, briga djeluje kao podsjetnik da treba učiniti stvari i treće, briga može uključivati učinkovitu pripremu, planiranje i rješavanje problema, kaže.
Sweeny ističe da, kao i svaka emocija, i briga ima funkciju. Ona je signal, usmjerava nas prema nečemu što možda dolazi i privlači našu pažnju te motivira da spriječimo loš razvoj situacije. Čini se da rana istraživanja pandemije Covid-19 to potvrđuju. Naime, jedno istraživanje percepcije rizika od Covid-19 u deset zemalja pokazalo je da su ljudi percipirali veći rizik ako su imali direktno iskustvo s virusom. No, višu percepciju rizika imali su i oni koji su imali više prosocijalne poglede, odnosno oni koji vjeruju u važnost altruističkog djelovanja. Veća percepcija rizika bila je značajno povezana s preventivnim zdravstvenim ponašanjem, uključujući pranje ruku , nošenje maski i promatranje društvene udaljenosti, piše 24 sata.
