ZFF: Ovogodišnje su Kockice donijele ukupno deset naslova

Izvor: Demjan Rožman/ZFF

Program “Kockice” Zagreb Film festivala već je neko vrijeme najprestižniji premijerni okvir za hrvatske kratkometražne igrane filmove. Od svih festivala koji prikazuju domaći kratki film, ZFF-ove su Kockice autorima najprivlačnije, a nagrada tog programa samim tim najcjenjenija.

Kao i cijela audiovizualna industrija, i program Kockice osjetio je udar lockdowna. Kako se tijekom 2020. malo snimalo, lanjske su “kockice” ZFF-a bile mršave i brojem filmova i ukupnom kvalitetom. Stoga su oni koji prate domaći film sa zanimanjem iščekivali što će donijeti ovogodišnji, prvi post-lockdown program domaćih novih redatelja. I tu stiže dobra vijest. Ovogodišnji program kratkih domaćih filmova na ZFF-u prilično je dobar.

Ovogodišnje su Kockice – koje su završene projekcijom posljednjih filmova u petak – donijele ukupno deset naslova. Gotovo su svi dobri, a tri ili četiri su odlična, prenosi Jutarnji.hr.

Od filmova prikazanih u Kockicama, onaj koji je u Zagreb stigao s najzvučnijim ugledom bio je bez sumnje “Sve što dolazi”, kratki film redatelja Mate Ugrina koji je ovog ljeta osvojio nagradu Srce Sarajeva za najbolji kratki film na sarajevskom festivalu. “Sve što dolazi” prati svakodnevicu djevojke (izvrsna Tea Ljubešić) koja tijekom zime na depresivnom otoku (Pagu) brine o starijoj gospođi. Kad dođe ljeto, osamljena prekarna radnica počinje na istom otoku konobariti. Kad joj priđe nepoznati turist, ona se- međutim- počne pretvarati da je i sama turistkinja, e konfabulirati vlastiti paralelni život koji ne postoji. Film redatelja Ugrina primjer je čistog filmskog “arta”, “slow cinema” pun statičnih kadrova i oniričkih, nestvarnih pejzaža zimskog, burom zametenog Paga. No, iza tog naoko statičnog eksploatiranja pejzaža i atmosfere krije se pravi generacijski film, sjajna studija o naraštaju osuđenom na prekarni rad i egzistenciju odloženu za neodređenu budućnost.


Drugi izvrsni film “Kockica” stigao je iz Splita – riječ je o filmu “Klimanje” redateljice Paule Skelin. Film prati jedno lijeno, vruće jutro iz točke gledišta petogodišnje djevojčice (Maris Jozić) koja živi sa samohranom majkom (Uršula Najev). Curici je glavno uzbuđenje mliječni zub koji joj se upravo klima, pa očekuje poklon. Ono što curica ne shvaća je da im tog jutra na vrata kuca ovrha i deložira ih iz stana. Film je sjajno snimljen i režiran, s kamerom koja stalno sugerira reduciranu točku gledišta djevojčice, a čemerna situacija u kojoj su likovi sudara se s razuzdanom živahnošću glavne junakinje.

Treći film koji je iskočio u programu je “Jesen našeg ljeta” studenta 3. godine ADU Karla Voriha. Film prati mladog Zagrepčanina, glumi ga redatelj, koji je upravo počeo živjeti sa stalnom djevojkom. No, susretne davnu studentsku znanicu s kojom iziđe van, pa tijekom jedne ljetne pijane noći njegova predanost stalnoj vezi biva izložena ozbiljnoj kušnji. Film je živo i dinamično režiran, te fino dočarava vibru urbanog studentskog đira.

“Rakete” Saše Poštića i Pavla Kocanjera film su koji se – poput nekoliko hrvatskih kratkih filmova u zadnje vrijeme – bave mužjačkim, testosteronskim, klinačkim nasiljem na gradskom asfaltu. Junaci filma su dvojica skejtera koji se odluče pokupiti u Pulu u pustolovinu bez plana. Jedan od njih je brutalni nasilnik, drugi meki poslušnik. Ovaj drugi ne zna da su zapravo u bijegu, jer mu prijatelja policija traži zbog nasilnog napada. Film završava zavattinijevski: zaokružujućom finalnom metaforom – a to su naslovne rakete bengalke.

“Mali libero” Mladena Stanića – inače pobjednika Kockica iz 2018.- još je jedan dobar film koji je stigao iz Splita. Film prati oca koji sina odvodi na probnu utakmicu za pionire “Hajduka”. Tijekom probe, otac je na tribinama okružen drugim očevima koji se jednako ufaju loptačkoj karijeri svoje djece. Tijek utakmice- međutim- dovest će odnos oca i sina u kušnju.

Na koncu, vrijedi spomenuti još dva filma programa. “Tuđa posla” Andrije Tomića karverovska je moralna minijatura o ocu i sinu koji odluče zatajiti leš koji su našli kad su ilegalno iskipavali otpad. “Palikuća” Davida Gaše je, pak, film u jednom kadru koji u time -lapseu prati agorafobičnu ženu (Lana Barić) koja se ne može natjerati izaći iz hodnika van kuće.

Komentari