Vitold Košir: Izložbe u stanu organiziram svakih nekoliko godina

Razgovor s suvremenim hrvatskim likovnim umjetnikom, akademskim kiparom, ali i akademskim glazbenikom i sokolarom, Vitoldom Koširom.

Gdin Košir, ponekad mislim kako Vi posjedujete tri zasebne osobnosti, skulptor ste, glazbenik i vatreni sokolar?

Šizofreno zvuči, ali zapravo je točno tako. U svoju obranu mogu jedino reći da se ti dijelovi mene nerazdvojivo isprepliću. Kiparstvo i glazba izrazi su potpuno iste potrebe za oblikovanjem prostora – slušnog ili vizualnog. Sokolarstvo svatko tko se njime bavi zbog finoće odnosa sa grabljivicama naziva umjetnošću.

Nedavno ste priredili u svom stanu izložbu skulptura. Vidimo i figuraciju i nefiguraciju?



“Izložbe u stanu organiziram svakih nekoliko godina. Prošlu je kao kustos vodila Matea Kolendić a izlagali smo Boba Matasić, Tatjena Politeo, Robert Rebernak i ja. Ovaj puta sam odabirao radove iz različitih faza. Oduvijek sam se rado vraćao figuraciji i iznova kretao u pustolovinu apstrahiranja. Posebnost ove izložbe je da sam u ovo vrijeme samoizolacije napravio izbor svojih radova i postavio izložbu – za samoga sebe. Osjećao sam se pomalo kao Xavier de Maistre u Putovanjima po mojoj sobi”.

Osobito se ističe graciozni portret žene u zelenom?

“Glava žene je iz doba moje općinjenosti Modiglianijem što se zasigurno vidi na prvi pogled. Obožavam je, dan danas me i dalje veseli i dao sam joj posebno mjesto među bijelim reljefima koji su dio izložbe Inverzija nedavno postavljene u Domu HDLU”.

Istodobno , izložili ste i metalnu, rekao bih, gotovo apokaliptiučnu skulpturu?

“Klaster je mladenački rad, iz doba dok sam paralelno studirao i likovnu i glazbenu akademiju, svojedobno izložen na Salonu mladih u Umjetničkom paviljonu. Klaster je muzički akord sastavljen od susjednih tonova, arhitektonski vrlo čvrst. Kiparstvo oduvijek crpim iz glazbe”.

Što je ključno u Vašem pristupanju motivu?

“Repetativnost. Vraćam se i vraćam vječno nezadovoljan rezultatom i siguran da mogu bolje”.

Izvrsno ste ukomponirali svoje ptice u niz sklulptura?

“Let me kao motiv zanima više od oblika ptice. I u sokolarstvu me ljepota leta oduvijek više privlačila od ljepote same ptice. Teške, željezne skulpture optički su sasvim lagane, poput pokretnog trodimenzionalnog crteža”.

Postoji li određena veza između skulpture, glazbe i sokolarstva?

“Neraskidiva – barem meni. Ne samo u pojavnom ili filozofskom smislu. Nego – dok sviram
jedva čekam da zbrišem u prirodu s pticama. Dok sokolarim negdje u pozadini mozga nesvjesno nastaju skulpture. Dok kiparim u glavi mi tutnji muzika”.

Komentari