Umjetnički paviljon u Zagrebu otvara u srijedu izložbu “Zagreb, grad umjetnica / Djela hrvatskih umjetnica od kraja 19. do 21. stoljeća”, sa stotinjak radova umjetnica koje su ostavile trag na likovnoj sceni, onih povijesno etabliranih, kao i onih koje su ostale nepravedno zapostavljene.
Riječ je o prvoj izložbi od samostalnosti Republike Hrvatske, koja u velikom vremenskom rasponu – od 1899. do 2019. – obuhvaća radove hrvatskih umjetnica, njih pedesetak, koje su na razne načine povezane sa Zagrebom.
Njihove radove, ostvarene u raznim medijima, od klasičnog slikarstva i kiparstva do video performansa, zvučnih i video instalacija, za izložbu su odabrale povjesničarke umjetnosti, Ljerka Dulibić, Ivana Mance i Iva Radmila Janković, rasporedivši ih u tri cjeline.
Prva obuhvaća generacije koje su djelovale do Drugoga svjetskog rata, druga umjetnice koje su počele izlagati nakon Drugoga svjetskog rata i glavninu opusa ostvarile u idućim desetljećima te treća s onima koje su se pojavile početkom sedamdesetih, a većinom djeluju i danas.
“Grad Zagreb oduvijek je bio mjesto ispreplitanja kulture i umjetnosti, no često zaboravljamo brojne umjetnice koje su dale svoj pečat kulturnom i umjetničkom životu koji Zagreb danas živi”, rekla je ravnateljica Umjetničkog paviljona Jasminka Poklečki Stošić u povodu izložbe.
Stoga svojom prvom izložbom u ovoj godini Umjetnički paviljon želi podsjetiti na one hrvatske umjetnice koje su bile pionirke umjetnosti, iako su uvelike ostale samo u faktografskom sjećanju, te ih okupiti sa suvremenim umjetnicama.
“Osnovna ideja izložbe jest ponuditi povijesni i kritički presjek iz opusa likovnih umjetnica koje su djelovale i ostavile trag u kulturnom životu grada Zagreba u okviru vremenskog razdoblja obuhvaćenog izložbom”, napominje u predgovoru Poklečki Stošić, idejna autorica izložbe.
Smatra da ta izložba nije važna samo u umjetničkom već i u širemu društvenom kontekstu. Iako umjetnice danas više nisu marginalizirane kao prije stotinu godina kada je za njih bilo nedolično studirati na akademiji, među ostalim i zbog slikanja aktova, i danas se one susreću s brojnim problemima.
Po njezinim riječima, te se prepreke svode pod nazivnik “životni problemi” jer, kao i umjetnici, one u Hrvatskoj teško pronalaze kupce za svoja djela, nema privatnih galerija koje bi ih zastupale te rade dodatne poslove da bi osigurale egzistenciju.
“Izložba Zagreb, grad umjetnica prilika je da kroz panel diskusije koje ju prate progovorimo o ovome velikom problemu u hrvatskom društvu te da pokušamo skrenuti pozornost javnosti, medija, stručnih krugova, ali prije svega nadležnih državnih institucija na položaj umjetnica u današnjoj Hrvatskoj”, istaknula je.
Predstavit će se radovi, među ostalima, Anke Basstal, Slave Raškaj, Naste Rojc, Sonje Kovačić-Tajčević, Nevenke Đorđević, Ksenije Kantoci, Milene Lah, Vere Dajht Kralj, Marije Ujević, Nives Kavurić Kurtović, Zdenke Pozaić, Edite Schubert, Sanje Iveković, Jadranke Fatur, Nevenke Arbanas, Vlaste Delimar, Mirjane Vodopije.
Izložba bi mogla biti poticaj za buduće studijske projekte o umjetnicama
Jedna od autorica koncepcije izložbe Radmila Iva Janković ustvrdila je u tekstu kataloga kako se u prošlosti se često događalo da su mnoge važne umjetnice često nepravedno izostavljane u važnim povijesno-umjetničkim pregledima, enciklopedijama, leksikonima… koje su pisali muškarci, no u proteklih tridesetak godina zamjetno su zastupljenije.
Ipak, dodaje, trebalo bi napraviti detaljnije predstavljanje pojedinih opusa i inicijativa vezanih uz žensku umjetnost, a upravo bi izložba u Umjetničkom paviljonu mogla biti dobar poticaj za buduće studijske izložbe posvećene ne samo zagrebačkim nego i svim hrvatskim umjetnicama.
Povjesničarka umjetnosti Ljerka Dulibić smatra da mijene u interesu stručne i izravno zainteresirane javnosti za djelovanje umjetnica s prijelaza 19. u 20. stoljeće traju sve do danas, a jednako su se – iako ne uvijek usklađeno i ne nužno istim ritmom – mijenjali i stavovi tzv. šire publike, potencijalnih konzumenata umjetničkih djela.
“Razmatranje društvene recepcije djelovanja hrvatskih umjetnica u 19.stoljeću, s naglaskom na prijelaz u 20., zaključno sa završetkom Prvoga svjetskog rata, pokazuje se posebno vrijednim pozornosti jer se u tom razdoblju i u svijetu i u Hrvatskoj, formulira moderno značenje pojma ‘umjetnosti’ kao specifične kategorije ljudskog rada, a u istom se razdoblju više nego ikad javno raspravlja o položaju žena u društvu, koji uglavnom biva definiran kao ograničen na privatnu sferu, bez mogućnosti javnog i kreativnog djelovanja“, dodala je.
U svom tekstu za izložbu Ivana Mance otkrila je da su, sasvim nehotično, odabirući radove, primijetili mnoge motive ptica i krilatih stvorenja. Tu su metamorfičke žene-ptice Marte Ehrlich, pijetlovi-vjetrokazi Nevenke Đorđević, galebovi Vesne Sokolić, pticolike skulpture Vere Fišer, tema leta stalno je prisutna i u opusu Milene Lah, pticoliko, himerično biće je i ono Biserke Baretić i ono Nives Kavurić Kurtović, figura Marije Ujević samo je s jednim krilom, podsjetnikom na Raj, a ptica su puni i opusi Vere Dajht Kralj, Tonke Petrić..
“Otvoreni za mudrost slučaja, odnosno poučeni da je slučajnost tek potisnuta istina, ne možemo ne primijetiti simboliku”, ustvrdila je.
Autorica prostorne koncepcije i likovnog postava je arhitektica Morana Vlahović. Izložba će biti otvorena do 12. travnja.
