Akademski slikar Duško Šibl sve se više okreće prema velikim formatima platna, od 120 x 90 cm do 150 x 100 cm, koristeći ulje u realizaciji kompleksnog ciklusa u kome se susreću motivi Noćnih ptica, razmišljanja o Hamletu, ali i teme vezane za prolaznost, smrt, Memento mori.
Veliki format i ulje omogućuje slikaru konkretizaciju ideje u čijem su središtu tijela nepoznatih lica, u grču, u traženju, u bježanju, u potrazi za spasom.
Gestualnost tijela na ovim platnima ukazuje na njihovo trenutno stanje, nepovratno su zapeli u nepomičnom i nepromjenljivom trenutku, u centru,između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, između onoga što se već dogodilo i onoga što se možda događa i onoga za koje ne znamo kako će se dogoditi.
Zaustavljeno kretanje figura u trenutku ispred crvenih i crenih pozadina,poput glumaca prije izgovaranja sudbonosnih riječi koje će svijet okrenuti naopako,u trenutku izrazito nepodnošljive i bolne tišine,stvara i kod gledatelja dojam kako se nešto neodređeno,neprepoznatljivo očekuje, kao da se onaj definitivni i uvijek očekivani kraj neće ipak ukazati,kao da će ih krik svršetka preskočiti i odjuriti u nepoznato.
Figure u ovom ciklusu nose biljeg tišine, muka, šutnje, bezglasja, potisnute potrebe za govorom ali i slušanjem jer znaju, uzalud se je nadati, sve je već određeno i odlučeno, zrnca iz klepsidre otklizila su nečujno.
Šiblove figure nose pečat opomene ili barem opreza jer nikada se ne zna što će osvanuti u sutrašnjem danu.
