U selu Berak kod Vukovara u srijedu je u dvorištu Doma kulture premijerno prikazan dugometražni dokumentarni film Plavi kaputić 30 godina poslije redatelja Jakova Sedlara i scenarista Hrvoja Hitreca.
Film je životna priča ratne stradalnice Željke Jurić čija je slika iz kolone prognanih Vukovaraca 19. studenog 1991. obišla svijet i postala jednim od najsnažnijih simbola vukovarske tragedije.
Riječ je o poznatoj BBC-ovoj snimci kolone ratom izmučenih, prognanih Vukovaraca koji prolaze razorenim gradom, a među njima i uplakana šestogodišnja djevojčica u plavom kaputiću, danas 31-godišnja Željka Jurić, supruga, majka i stanovnica sela Berak.
Redatelj Sedlar rekao je kako su tri razloga zbog kojih je nastao film “Plavi kaputić – 30 godina poslije”.
– Prvi je ljubav prema Željki koju sam upoznao 1997. prigodom snimanja filma ‘Anđeli rata’ kad je s obitelji živjela kao prognanica u zagrebačkom Španskom (…), drugi je razlog da se ratni događaji ne zaborave, a treći želja da pomognem Željkinu ideju o formiranju Muzeja o stradanju djece u Domovinskom ratu, a koji bi se nalazio u Berku, rekao je. Naglasio je da je riječ o filmu sa sretnim završetkom što smatra važnim jer bi, kako je rekao, bilo kakvo potonuće u prošlost, u teško i ružno, priječilo da idemo dalje. Željka je, kaže, najbolji primjer kako se život može okrenuti od tragičnog do sretnog u kojem živi sa svojom obitelji – mužem i kćerkom.
Protagonistica filma Željka Jurić rekla je kako je filmom željela izraziti pijetet hrvatskim braniteljima.
– Film ima i poruku, poruku da život ide dalje, da čovjek s vjerom i upornošću može postići sve što želi i sačuvati ljubav prema domovini, prema Bogu i poštovanje prema hrvatskim braniteljima, istaknula je. Iz prognaništva se, kaže, vratila uzdignute glave, bez mržnje i s velikim ponosom. Pojasnila je i ideju o osnivanju Muzeja o stradanju djece naglasivši da su djeca najnevinije ratne žrtve te zaslužuju mjesto gdje bi im se odala počast, a u tom bi prostoru mjesto dobio i njezin plavi kaputić.
Jednosatni dokumentarac sniman je na lokacijama u Berku, Vukovaru, Osijeku, Splitu, Zadru, Vodicama i Šibeniku, a govori o Željkinoj životnoj priči, njezinim sjećanjima na djetinjstvo i rat, godine progonstva i o povratku u Vukovar te potom u Berak. Govori i o ljubavi i prijateljstvu, ali i posljedicama koje rat ostavlja na djecu, kao i o ratnim zločinima i oprostu. U filmu o Željki govore članovi njezine obitelji, brojni prijatelji te, dakako, ona sama.
Na premijeri dokumentarnog filma “Plavi kaputić 30 godina poslije” u Berku bio je i izaslanik premijera, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora i saborska zastupnica Marijana Balić, vukovarsko-srijemski župan Damir Dekanić, predstavnici lokalne vlasti, braniteljskih i stradalničkih udruga te mještani sela.
Premijeru filma uveličala je svojim nastupom klapa Hrvatske ratne mornarice “Sveti Juraj”.
