U Francuskom paviljonu zagrebačkog SC-a, ispred kojega je za vrijeme NDH bio sabirni centar za odvođenje Židova u ustaške i nacističke logore, u srijedu, 5. veljače, otvara se izložba Hrvatskog povijesnog muzeja “Ako tebe zaboravim… – Holokaust u Hrvatskoj 1941. – 1945. / zadnje odredište Auschwitz”.
“Kao nacionalnom muzeju i specijaliziranoj ustanovi dužnost nam je progovarati o tim temama, a bio je poseban izazov postaviti izložbu na autentičnom mjestu, s kojega su prugom uz paviljon Židovi bili deportirani u koncentracijske logore, pa tako i u Auschwitz“, istaknula je ravnateljica Hrvatskog povijesnog muzeja Matea Brstilo Rešetar.
Brstilo je na konferenciji za novinare u utorak rekla kako je izložba priređena na inicijativu Ministarstva kulture, a sam je njezin naziv simboličan i nosi u sebi jasnu poruku – da se žrtve i teško nasljeđe sustava terora nedemokratskog, netolerantnog i rasističkog režima NDH ne smiju zaboraviti.
Ocijenila je kako je muzej pravo mjesto na kojemu se te teme mogu obrađivati činjenično i neutralno, daleko od dnevnopolitičkog diskursa, a osobito joj je drago što su imali jaku potporu mnogih, među kojima se kao suorganizator ističe Hrvatski državni arhiv.
“Željeli smo pokazati da se holokaust nije događao negdje drugdje, negdje daleko u Europi, nego tu pred nama, mnogi nisu ni ušli u logor nego su odmah po dolasku usmrćeni u plinskim komorama”, rekla je Nataša Mataušić iz Hrvatskog povijesnog muzeja, autorica idejne koncepcije izložbe.
Dodala je kako užas Auschwitza potvrđuje i što naziv tvornica smrti nije samo floskula, jer su tamo ljudi stvarno bili reciklirani, od njihove se kose tkalo platno, od pepela iz krematorija gnojila se zemlja, od zlatnih zuba, prstenja i nakita talilo se zlato.
Uz nju, autorica izložbe je Rajka Bućin iz Hrvatskog državnog arhiva, koja je istaknula kako je osim konteksta vremena koji daje izložba osobito važan segment priča o žrtvama koje su prikazane kroz fotografije i njihove priče, a prvi put je obrađena i tema spašavanja Židova, pokazuje se tko su bili ti ljudi.
Postav potpisuju dizajneri Antun Sevšek i Damir Gamulin, koji kaže cilj nije bio da se postav svidi posjetiteljima, da bude lijep, već su ga pokušali napravit tako da nije ugodan i da ograničava mogućnost izbora u kretanju, kao što je bilo u Auschwitzu.
“Postav ne sugerira slobodu kretanja, a njegova skučenost i težina trebala bi komunicirati u prenošenju poruke izložbe”, ustvrdio je.
Sanacijski upravitelj SC-a Mirko Bošnjak smatra da je Studentski centar, koji skrbi za 65 tisuća studenata Sveučilišta u Zagrebu, pravo mjesto da se mlade ljude podsjeti na holokaust i žrtve, a sama činjenica da je ondje bilo stratište daje posebnu težinu izložbi.
Priča o užasu logora kroz četiri izložbene cjeline
Poseban naglasak izložbe su sudbine Židova deportiranih u Koncentracijski logor Auschwitz-Birkenau u Poljskoj, a prikazane su kroz fotografije i priče o ubijenima, svjedočanstvima preživjelih te sačuvanim, malobrojnim izvornim predmetima iz logora, fotografijama i dokumentima.
Izložbena građa je posuđena iz hrvatskih i međunarodnih muzejskih i arhivskih institucija kao i od obitelji stradalnika te Pravednika među narodima, a raspoređena je u četiri tematske cjeline – “Ekskomunikacija, Koncentracija” i “likvidacija”, “Auschwitz (Oświęcim) – tvornica smrti” i “Sjaj u tami”.
Prva cjelina “Ekskomunikacija“ smješta posjetitelje u prostor i vrijeme, pružajući uvid u širi kontekst povijesnih zbivanja i ukazujući na sustav terora uspostavljen na području Nezavisne Države Hrvatske (NDH) protiv židovskog, srpskog i romskog stanovništva, komunista i antifašista.
U drugoj cjelini, “Koncentracija i likvidacija“, ukazuje se na sustav logora u NDH kao i na drugim područjima današnje Hrvatske koja su u to vrijeme bila pod talijanskom, odnosno mađarskom aneksijom ili okupacijom. Naglasak je na logoru Jasenovac koji je postao simbolom ustaškog terora i stradanja Židova, Srba, Roma i antifašista koji su ondje ubijani i prije masovnih deportacija u logor Auschwitz u kolovozu 1942. i svibnju 1943.
Pod nazivom “Auschwitz (Oświęcim) – tvornica smrti” treća cjelina predstavlja logor u kojemu je od 1942. do 1944. stradao velik dio židovskog stanovništva s područja NDH, ali i s područja Istre, Hrvatskog primorja i Međimurja. Obuhvaćeni su i neki drugi logori, poput Mauthausena, Bergen-Belsena i Buchenwalda, u kojima je također stradavalo židovsko i drugo stanovništvo.
Kao svojevrsni izlaz iz mraka predstavljena je posljednja cjelina, “Sjaj u tami“ koja prezentira Židove, sudionike antifašističkog otpora te hrvatske Pravednike među narodima, pojedince koji su sudjelovali u spašavanju Židova, izlažući pogibelji i vlastiti život.
Sudbine žrtava obuhvaćene su u okviru tih cjelina, organizatori i izvršitelji zločina predstavljeni su unutar pojedinih tematskih cjelina s obzirom na kontekst.
Izložba donosi i video svjedočenja preživjelih logoraša iz Auschwitza – Branka Lustiga, Tonke Petričević, Olega Mandića i Ota Konsteina.
S primjerima utvrđivanja žrtava logorskog sustava prikazana je i metodologija izrade poimeničnog popisa žrtava logora Auschwitz-Birkenau s područja Hrvatske, a koja se od 2017. godine provodi u Hrvatskome državnom arhivu.
U pripremi izložbe korišteni su rezultati višegodišnjeg istraživanja za potrebe izrade novoga nacionalnog postava Republike Hrvatske u Državnom muzeju Auschwitz-Birkenau u Poljskoj koji se odvija uz potporu UNESCO-ovog ureda u Veneciji te IHRA-e (International Holocaust Remembrance Alliance).
Izložba, za koju je naslov preuzet iz biblijskog Psalma 137,5, bit će otvorena za javnost od 6. veljače, a može se razgledati do 21. travnja, kada se obilježava Jom hašoa, Dan sjećanja na holokaust, ulaz je besplatan.
