Teatrologinja Sanja Nikčević o predstavi ‘Donor’ Branka Ružića: Ne mogu više gledati u umjetnosti apologiju i opravadavanje srpskih mučitelja i prljanje žrtve

Hrvatska teatrologinja i kazališna kritičarka prof. Sanja Nikčević na svom Facebook profilu komentirala je nagrađivanu kazališnu predstavu ‘Donor’ pisca Branka Ružića u režiji Nine Kleflin, koja je igrala u &TD-u, a koju je, kako kaže napustila prije svršetka. 

Nikčević tvrdi kako je napustila predstavu kada je postalo jasno kako pisac relativizira događaje iz ratne Bosne i Hercegovine o kojima, kako tvrdi nema dovoljno znanja, te kako šalje poruku kako su sve žene koje su silovane u ratu od strane Srba bila ‘promiskuitetne’.

Također Nikčević tvrdi kako su predstave ovog tipa ‘apologija i opravadavanje srpskih mučitelja i prljanje žrtve, u ovom slučaju muslimanske’, a pod izlikom umjetnosti i umjetničke slobode, te Ružića kao pisca poziva na odgovornost.

“Upravo sam izašla s jedne predstave, mislim drugi put u životu, ali stvarno više nisam mogla slušati! Zove se ‘Donor’, igra u ITD-u. U Londonu se susreću donator organa i liječnica koja ga treba operirati i ispostavi se da je on bio zapovjednik logora a ona muslimanka iz tog logora koju je on silovao. Izašla sam kad je on počeo pričati o njihovoj zajedničkoj mladosti i rekao da joj je otac bio pijanac koji je tukao mamu a ona promiskuitetna i kupala se gola s njime jer se napila a on to nije zloupotrijebio jer je dženlmen koji ju je iskreno volio ali kad joj je on sutra donio ruže njen otac i neki muslimani su ga istukli jer je Srbin.. Dakle zaključak je – sve su silovane žene promiskuitetne k. I sad je meni neugodno napisati tu riječ a piscu (Branko Ružić) nije neugodno napisati takvu dramu u kojoj su muslimani prikazani kao grozni ljudi a zapovjednik logora u kojem se silovalo, ubijalo i mučilo jedan divan čovjek koji, eto, nije ništa mogao, jer mu se otelo kontroli,, došla neka dva grozna nova stražara… inače bi bilo jako lijepo u tom logoru… a on je nju cijelo vrijeme štitio, i on nju zapravo jako voli… jadan čovjek kako mu je bilo teško… Na stranu da je pisac uzeo bosansku priču – to je valjda zato što živi u Londonu a tamo se ne nosi hrvatska nego bosanska ratna priča,- na stranu da nije to ni proživio niti razumije ljudsku bol ali da baš takvu poruku pošalje… Samo da ponovim – izašla sam s predstave kad se ispostavilo da su sve žene koje su Srbi silovali u logorima za silovanje promiskuitetne k… I samo neka mi nitko ne priča o inspiraciji i slobodi umjetnosti – svaka priča koju pisac ispriča nosi neku poruku … priča i poruka su izbor pisca… I samo još nešto. Ja nemam to strašno iskustvo ali sam žena i da sam se u ratu našla sto kilometara istočno ili zapadno mogla sam biti i ja u tim logorima… I stvarno ne mogu više gledati u umjetnosti apologiju i opravadavanje srpskih mučitelja i prljanje žrtve, u ovom slučaju muslimanske… stvarno mi je dosta toga… znam da se to “nosi” ali ja to stvarno ne moram gledati…”, piše prof. Nikčević u svojoj objavi.



Upravo sam izašla s jedne predstave, mislim drugi put u životu, ali stvarno više nisam mogla slušati! Zove se "Donor",…

Gepostet von Sanja NIkčević am Dienstag, 16. Juni 2020

Komentari