Da, doista,vrijeme nezaustavljivo protječe,nitko ga ne može pobijediti,savladati,preskočiti lukavstvom,brzinom,srećom,smjelošću,ono je oduvijek zaista nepobjedivo,bez obzira što činili i makako se trudili.
Tko je bila Nancy Franks?
Ipak ,ponekad se sasvim iznenada susretnemo s predmetom iz davne ili nedavne prošlosti,suočimo se s sačuvanim trenutkog vremena i naglo počnu navirati sjećanja. Tako se se i akademski slikar Duško Šibl prije kratkog vremena iznova susreo s Nancy Franks,djevojkom iz Texasa,s njezinim portretom.
Šibl se sjeća da je Nancy Franks bila manekenka u Londonu u sedamdesetim i osamdesetim godinama prošloga stoljeća te kaže: „Krajem sedamdesetih živio sam u londonskom Chelseau,gdje smo moj prijatelj Roger i ja dijelili stan koji je ujedno bio i moj atelijer.”
Osvrt Duška Šibla
“Tu se skupljalo šareno društvo,a među ostalima i vrlo atraktivna,simpatična djevojka iz Texasa,koja se u Londonu bavila manekenstvom,a imala je strpljenja i volje pozirati meni,nadobudnom studentu slikarstva u vječnoj potrazi za modelima.”
Budući da sam u tovrijeme bio impresioniran njemačkim slikarstvom dvadesetih godina prošloga stoljeća,lijepa Nancy na mojoj slici ima švapski štih,ali to njoj nije ni najmanje smetalo i bila je oduševljena svojom europskom verzijom.
“Na jednoj se fotografiji vidi kako slikam jednu drugu svoju muzu,Novozelanđanku Gillian,na žalost,tu sliku nemam.” Iz tih vremena sačuvan je i portret Rogera.
Nancy i Roger su ulja na platnu,u prirodnoj veličini,150 x 100 cm.
Na jednoj su slici tipovi koji su se u ono doba motali po King *s i Fulham Roadu u Chelseau i ponekad dolazili u moj atelijer,možda više spadaju u ciklus Noćnih ptica,bili su dio tadašnje londonske sene.
Ulje na platnu 120 x 90 cm.
