Radi se o nizu sjajnih ciklusa u ulju na platnima različitih formata, izveo je istaknuti hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Lukša Peko iz Dubrovniku, izlažući ih na brojnim samostalnim izložbama, obogaćujući svoj rafinirani autorski opus.
Jedan od izuzetnih motiva, koje rado koristi jest i mala bijela, svijetlih ploha crkvica u mediteranskom krajobrazu, koji jest istodobno dvostruk, on je stvarno nestvaran.
Peko slika na platnu od 20 x 20 cm do 40 x 40 cm s veoma različitim sakralnim motivom, negdje na brdu iznad doline ili usred drveća, na obali mora,na kraju ili početku puta, visoko gore dominirajući prostorom.
Crkvice su jednostavnih drevnih oblika, posve uklopljene u pejzaž, one su naprosto iznikle iz kamena i zemlje i ostale zauvijek na svojim mjestima, tamo gdje su i stvorene.
Tako vjerojatno za mnoge od nas izgleda Arkadija, sanjana i nedosanjana, zamišljajuća i često neodređena, ali ne i dosegnuta, tajanstvena i daleka, prepoznatljiva i bliska, sve u samo jednom trenutku.
Kolor je izrazit, snažan, obasjan jakim suncem uz motiv otvoren pogledu i doživljaju.
Ako se malo bolje zagledate u pojedino ulje i ponešto se odmaknete od svijeta u kome živite,najprije ćete začuti šum vjetra, lepet krila, i tihi zvuk zvona koji dolazi izdaleka i osjetit ćete vrelinu sunca i činit će vam se kako stojite na putu koji vodi pored bijelih ploha zvonika.
Ciklus manjih formata ulja Lukše Peke izniman je doseg suvremenog hrvatskog slikarstva, impresivan jednom riječju.
