Portreti i autoportreti Alfreda Krupe

Alfred Krupa, akademski slikar iz Karlovca, suvremeni je hrvatski likovni umjetnik, izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u svijetu i domovini, autor je slojevitog opusa.

U kontinuiranom radu, Krupa je posvetio dio svoje nadahnutosti seriji portreta i auportreta, nizu njemu osobito zanimljivih lica,  u različitim tehnikama i u raznim prigodama, od spontanog bilježenja do formalne naružbe, pronalazeći u osobitim elementima fizionomija
izazov kome nije mogao odoljeti te ga zabilježio.

Ne, nije Krupa tražio nesvakidašnjosti, rijetke karakteristike, iznimnost, ne, on crta, slika, lica koja susrećemo svaki dan, ona se kreću oko nas i ni po čemu nisu izuzetno rijetka, privlačna.

Ona žive tu pored nas i slikar svojim crtežima istražuje uobičajenu svakodnevicu osoba u radu, u spavanju, u govoru, u šutnji, u oblacima vlastitih emocija,  ali u doista nekom rekli bi čarobnom trenutku kada je njihovo lice otvoreno osobnoj unutarnjosti,vlastitosti.



S autoportretom Krupa je odavno u prisnim odnosima, slikar registrira osobne metamorfoze, promjene raspoloženja, stvarajući seriju slika. Autoportreti su relativno rijetki, mnogi ih ne rade, klone ih se. Sjećam se ovom prigodom sjajnog niza autoportreta Davorina Radića.

Istražujući vlastito lice slikar ga nastoji odmjereno i precizno prikazati u autoportretu,iako to nije ni najmanje ni lako ni jednostavno. Na svojim autoportretima Krupa posebice ističe oči, upitni, ozbiljni pogled u trenutku posvemašnje tišine. To poznavanje unutarnjeg bića i njegove strukture, autore često udaljava od takvih radova. Krupa je uspješno izbjegao te zamke i uredno kreirao mnoštvo listova vlastitih mijena.

O radu na portretima i autoportretima ali i o laskavim ocnenama za svoje djelo, Krupa kaže:

“Osim laskave ocjene pokojnog prof. Biffela (za vrijeme studija A.Krupe) , tu tako imamo Allgemeine Kunstlerlexikon iz Berlina koji navodi da sam ‘međunarodno poznati portretista, autor portreta Predsjednika RH Franje Tuđmana (1996.) i Kralja Ruande  Kigeli-a V.  (2013.)’. Za ovaj drugi sam i odlikovan drugim najvišim kraljevskim odlikovanjem Ruande. Osim tih formalnih narudžbi autor sam i prvog službenog portreta Gradonačelnika Karlovca Ivana Benića (1994.) i prvog Župana Karlovačke  županije Josipa Jakovčića (1995.). O mojim portretima je pisao pokojni likovnih kritičar Juraj Baldani 1995. godine. Međutim, dominantno su kod mene zastupljeni razni intimni portreti i nalaze se Hrvatskoj, Južnoj Koreji, SAD-u. A jedan formalni rad i u Guatemali.”

Komentari