Novi film Jakova Sedlara ‘Zagrljaj sudbine’ prikazan u New York-u, World Jewish Congress smatra spornim

U utorak je u New York-u na Festivalu židovskog filma – New York Sephardic Jewish Film Festival, prikazan dokumentarni film hrvatskog redatelja Jakova Sedlara ‘The hug of destiny’ – ‘Zagrljaj sudbine – Albanci i Židovi’, a čije prikazivanje je ujedno bila i svjetska premijera filma. Film obrađuje priču o stradanju Židova u Drugom svjetskom ratu na području Albanije i Kosova, te kako sam redatelj kaže ‘kako bi po prvi put u mediju filma objasnila veza Albanskog i Židovskog naroda, posebno tijekom Holokausta’. Iako je film uvršten u redoviti raspored Festivala židovskog filma u New York-u, Svjetski židovski kongres – World Jewish Congress – WJC objavio je na svojoj Facebook stranici video u kojemu osporava naraciju predmetnog filma, a samog redatelja filma Jakova Sedlara se optužuje za distorziju povijesnih činjenica.

Prema riječima Maye Samokovlije zamjenice direktora za odnose s javnošću zagrebačkog ureda WJC-a za portal Otvoreno, Sedlar u svom filmu isprepliće činjenicama s fikcijom te, te kako se može izvući zaključak kako iz produkcije predmetnog dokumentarca postoji politički motiv. WJC navodi nekoliko primjera koji su u dokumentarcu Jakova Sedlara, prema njima iskrivljeni, odnosno neistiniti:

“Narator u Sedlarevom filmu navodi ‘prema uglednim (reputable) izvorima, Albert Einstein je otputovao u Sjedinjene Države zahvaljujući albanskoj putovnici’. Dokumentarac dalje navodi kako je Einstain putovao u Albaniju i kako je putovnica izdana 1933. Osim ‘uglednih izvora’, koji nisu imenovani u filmu, Sedlar ne daje niti jedan komad dokaza da je Einstain ikada bio u Albaniji. Također, činjenica je da je Albert Einstein imao Švicarsku putovnicu te da je u Sjedinjene Države stigao već 1932. godine te mu putovnica Albanije niti u jednom trenutku nije bila potrebna kako bi došao do Sjedinjenih Država”, navodi WJC, te dodaju:

“Prema dokumentarcu, Albert Einstein je također sreo albanskog Kralja Zoga, međutim opet bez ijednog dokaza. Kralj Zog je inače bio poznat po tome da je sve svoje iole bitnije događaje u životu bilježio fotoaparatom i sigurno ne bi propustio priliku za fotografiranje sastanka s Einsteinom. Od ovog, navodnog susreta, ne postoji niti jedna fotografija”, tvrdi WJC.

Distorting the truth about the Holocaust on the big screen

Distortion and denial of the Holocaust is a dangerous trend and is being used as a tool to advance political agendas. And it’s in places we don’t always expect it. Even a documentary film being shown at the New York Sephardic Jewish Film Festival this week by director Jakov Sedlar is full of Holocaust distortion. The film has no place at a Jewish film festival. Learn the facts from the real sources. Know the truth.

Gepostet von World Jewish Congress am Montag, 24. Februar 2020

Deset minuta u filmu Sedlar se, prema WJC-u ‘obrušava na Srbiju i tobožnju dugu povijest antisemitizma u Srbiji’.

“U filmu se navodi kako je nakon Karađorđevog ustanka u XIX. stoljeću naređeno da svi Židovi napuste Srbiju, što je činjenično apsolutno netočno. Jedini sličan izvor koji smo mogli naći, a koji navodi ovakve neistine je srpska neo-nacistička web stranica, ali se zaista nadamo da Sedlar nije to koristio kao izvor. Povijest Židova u Srbiji u XIX stoljeću sasvim je drugačija od ‘činjenica’ koje navodi Sedlar,” tvrdi WJC, te dodaje:

“Sedlar dalje navodi u filmu ‘Srbija je bila jedan od najbližih saveznika Trećeg Reich-a u Europi tijekom čitavog Drugog svjetskog rata’. Sedlar dalje tvrdi kako za razliku od ostalih republika bivše Jugoslavije, u Srbiji nije tijekom čitavog rata bilo nikakvog otpora protiv Hitlera. Srbija je, Sedlar tvrdi, postala država za vrijeme Drugog svjetskog rata. Mišljenja smo kako ne trebamo navoditi izvore koji tvrde suprotno i kako je ovaj narativ sličniji narativu koji se može pripisati NDH, a ne Srbiji, koja je okupirana nakon sloma vojske kraljevine Jugoslavije, nešto više od dva tjedna nakon bombardiranja Beograda, 6. travnja 1941.” kažu iz WJC-a.

WJC smatra kako Sedlar predmetnim filmom pokušava Srbiji prilijepiti epitete koji pripadaju NDH i njihovom odnosu prema Židovima. Također zamjeraju Sedlaru što u opće u filmu ne spominje NDH, te to povezuju s njegovim prošlim projektima poput dokumentarca o Jasenovcu – ‘Jasenovac – istina’ za koji smatraju kako je ‘jedan od najvećih revizionističkih pokušaja na ovim prostorima’. Naglašavaju u WJC-u također kako oni ne pokušavaju odgovornost za progon Židova u Srbiji prebaciti na tadašnju NDH, već kako upozoravaju na epitete koje Sedlar kroz dokumentarac dodjeljuje Srbiji, a koji više odgovaraju NDH.

“Sedlar nadalje optužuje današnju Srbiju, koja navodno sve gore navedene ‘činjenice’ pokušava da svali na Albance sa Kosova – sto apsolutno nije Potkrepljeno niti jednim argumentom. Sedlar također optužuje tadašnju Srbiju za činjenicu da je Srbija bila skoro očišćena od od Židova, te za korištenje dušegupke, poznatog kamiona čija je cijev bila spojena sa kabinom u kojem su prevozili Židove. Dušegupka jeste korištena u Srbiji za ubijanje Židova koji su prevoženi od Starog sajmišta (na teritoriji tadasnje NDH, a pod upravom Njemaca) do otvorenih jama ispod planine Avale. Međutim, kamioni su došli iz Njemacke i točno se zna identitet vozača, koji su također bili Nijemci. Sedlar, međutim, za sve to optužuje Srbiju”, zaključuju iz WJC-a.

Kontaktirali smo i prozvanog redatelja filma ‘Zagrljaj sudbine’ gospodina Sedlara kako bi se očitovao na gore iznesene optužbe i ponudio svoju stranu priče:

“Film ‘Zagrljaj sudbine – Albanci i Židovi’ napravljen je kako bi po prvi put u mediju filma objasnila veza albanskog i židovskog naroda, posebno tijekom Holokausta. Tekst su pisala dvojica ozbiljnih ljudi koji o toj temi znaju mnogo vise od mene. Nisam imao razloga ne vjerovati im”, govori Sedlar i nastavlja:

“Reakcije iz Izraela, od osoba koje se bave ovom temom i koji su najbolji stručnjaci za odnose Židova i Albanaca, između ostalih Felicita Jakoel, koja je bila prva Židovka koja je nakon pada komunizma u Albaniji, odselila u Izrael gdje i danas živi odlicne su i film će biti uskoro prikazan u Izraelu i u cijelom svijetu”, tvrdi Sedlar.

 

Na optužbe WJC-a Sedlar je saznao tek iz našeg upita i iako ne isključuje mogućnost pogreške, smatra kako uvlačenje NDH u temu filma, koji nema nikakve dodirne točke s njom je besmisleno.

“Prvi put čujem da netko ima primjedbe na faktografiju iznesenu u filmu. Naravno da se uvijek može dogoditi neka pogreška koju, ako se dokaže treba ispraviti, ali definitivno je besmisleno u ovu priču uvlačiti NDH, u kojoj je židovska zajednica destruirana. Tema filma Je Kosovo – (koje je od 1918. do nedavnoga oslobođenja, bilo dio Srbije u svakom smislu) i  Albanija. Hrvati i bilo koja hrvatska država s ovom temom nemaju nikakve veze”, kaže Sedlar.

Na optužbe o povezanosti Srbije i antisemitizma, Sedlar odgovara:

“U malome dijelu filma govori se o antisemitizmu u Srbiji, a razlog je objašnjenje stradanja Židova na Kosovu koje je bilo pod izravnom jurisdikcijom Nedićevog nacističkog režima. To je općepoznata činjenica koju se ne može izbrisati, bez obzira sto je to, sa srpske strane, desetljećima se pokušava. Između ostaloga, Njemački zapovjednik Harold Turner, 1942. javlja u Berlin kako je Srbija pod Nedićem prva ‘judenfrei’ država u Europi. Neovisno o bilo kome, ovaj film imati će svoj život i bit će dio dokaza velike i časne povijesti albanskog naroda u spašavanju Židova tijekom njihovog ogromnog stradanja u Holokaustu”, ističe Sedlar.

O neuspješnom poziv za skidanjem projekcije filma sa programa Festivala židovskog filma u New Yorku i rekaciji publike na projekciju filma gospodin Sedlar kaže:

“Ekipa iz Zagreba pokušala je zaustaviti film koji govori istinu o povijesti odnosa Albanaca i Zidova, no direktor festivala koji je gledao film prije dva mjeseca kada ga je i odabrao, samo se nasmijao na to njihovo traženje. Dvorana je bila puna i na kraju je bio zaista veliki aplauz. 300 gledatelja je sjajno primilo film, Sve je sjajno prošlo. Slijede prikazivanja po Sjedinjenim američkim državama, Izraelu, Albaniji i Njemackoj”, zaključuje Jakov Sedlar.

Komentari