U posljednjih nekoliko godina zadarski umjetnik, slikar Neven Otavijević izborio se je agilnim radom, kontinuiranim slikanjem i dosljednim pristupom motivu za zapaženu i ozbiljnije vrednovanu poziciju u aktualnoj hrvatskoj likovnoj produkciji.
Otavijević godinama nadahnuto i vrijedno radi na ciklusu akrila na platnu (različitih formata) posvećenih zavičaju, prostoru u kome živi i radi i uvijek volim reći, diše, stvarajući opus u kome se posebice ističe smirena impresija krajolika, s nekoliko skladno uklopljenih kuća, jednostavnih oblika ali zacijelo bogate i zanimljive preživljene i proživljene povijesti, između stabala koja se uzdižu poput čuvara ili svjetionika iznad polja i zelenila, s mirnim morem u daljini i naleglim bijelim oblacima, bez vidljive nazočnosti ljudi, vlada posvemašnja tišina, toplina se uvlači u svaki hlad, možda kratki pjev ptice.
Otavijević slika svoja poticajna sjećanja na prostor koji se nije naizgled mnogo promijenio jer slikar i želi ponajprije sačuvati na svojim slikama vidokrug svoga djetinjstva, priče i pamćenja još starijih koje je čuo.
Naravno, Otavijevićeve slike nose i karakter ugode radi sačuvane prirode i sreću i zadovoljstvo jer ne treba tražiti rajske krajeve, treba ih samo uočiti i doživjeti.
Otavijećev kolor je izrazit ali i vrlo odmjeren, nema prevelikog bljeska boja, sve je umjereno.
Nove slike u ciklusu posvećenog zavičaju slikar strpljivo, s izuzetnom voljom ugrađuje u opus, gdje svaka slika nosi svoj osobiti biljeg.
