Dvadeset i trećeg listopada ove godine, otvara se nova izložba iz ciklusa Zapisano u genima u Muzeju Prigorja uz prezentacije dva dvojca – oca i kćeri, Josipa Botteri Dinija i Ana Marije Botteri, te Vilka Žiljka i Jane Žiljak Gršić.
U izravnom suočavanju bliskih srodnika a koji se bave istim, publika će moći opaziti i sve njihove sličnosti i sve njihove razlike i sve ono što ih veže i sve ono što ih razdvaja.
Ovom prigodom osvrtnut ću se na oca i kćer Botteri, Josipa i Ana Mariju.
Doista, priznajem, imao sam sreću davno upoznati jednog od ponajboljih hrvatskih likovnih umjetnika, akademskog slikara, profesopra na splitskoj ALU,autora obimnog i kompleksnog djela, izlagača na brojnim samostalnim izložbama u domovini i svijetu, akademskog slikara Josipa Botteri Dinija.
Plod te uspješne suradnju su brojni razgovori sa slikarom objavljeni u proteklom razdoblju od više desetaka godina u brojnim izdanjima dnevnih listova, u periodici i u najnovije vrijeme na nizu utjecajnih portala.
Osobito zanimanje publike ali i kritike intrigirao je slikarev rad na složenom ciklusu sakralnih djela, danas vrlo malo nazočnom u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti.
Naravno, ne bi smjeli zaboraviti ni sjajni ciklus portreta Splita.
Za opus Josipa Botteri Dinija kolor je iznimno važan, istaknut ali i odmjeren, senzibilan ali i snažan.
Rukopis ovoga umjetnika iznimno je samosvojan, specifičan, nesvakodnevan.
Kasnije sam pratio i Botterijevu kćer Ana Mariju i također objavio niz priloga o njezinom osobenom i samosvojnom slikarstvu, od iznimnog niza portreta mističnih i tajanstvenih djevojaka, preko planina do veduta Pariza i drugih gradova.
Oduvijek sam isticao suptilnost rukopisa Ana Marije, usmjerenost ka klasičnom štafelajnom slikarstvu i izbjegavanju pomodnim kratkotrajnim utjecajima.
Nadahnuto odabrani motivi na brojnim slikama Ana Marije Botteri ostavili su duboki trag u aktualnoj domaćoj produkciji.
Izlaganje umjetničkog dvojca Botteri izvanredni je likovni doživljaj, samo mu se valja prepustiti.
