Ivana Jovanović-Trostmann o oslikavanju kapelice sv. Jakova u Dubrovniku motivima Križnog puta

Istaknuta akademska slikarica iz Dubrovnika Ivana Jovanović-Trostmann o projektu oslikavanje kapelice sv. Jakova u Dubrovniku s motivima Križnog puta.

Izradili ste nedavno Križni put za kapelicu sv. Jakova u Dubrovniku?!

“Crkvica Svetog Jakova je mala srednjovjekovna crkvica na vrhu Zlatarske ulice u Dubrovniku građena vezano za dolazak dominikanaca u Grad. Više puta su nadogradnje izmijenile njen prvotni oblik.”

“Crkvica je vlasništvo dominikanskog samostana i sv. Misa se održava samo na dan sv.Jakova ili Jakova Zebedejeva brata sv. Ivana apostola koji su uz sv Petra bili najbliži Isusovi učenici. I Ivan i Jakov bili su žestoke naravi pa ih i sam Isus naziva ‘sinovi groma’. Sv. Jakov se slavi ljeti 25. srpnja pa se naziva i crkvica sv. Jakova Pipunar. Tradicionalno se svi počaste pipunima iza Bogoslužja. Crkvica nema likovno osmišljen Križni put, pa je to bila prilika u malom formatu napraviti jednu cjelinu sakralne tematike Križnog puta. Unutarnji prostor je cjelovit, više puta renoviran i trenutno je u upotrebi kao radni prostor. Apsidalni prostor na istočnom dijelu crkvice iskorišten je kao oltarni.”



Radovi nastali u ovom prostoru su većinom sakralnog opusa?

Krist u maslinskom vrtu izrađen je za izložbu ‘Nit u Sponzi’ 2019. godine, kao i Gospa.

Kako ste pristupili kompleksnoj temi?

“Budući da je crkvici potrebno renoviranje, a prostor treba sadržavati materijale koji se neće oštetiti od vlage promislila sam napraviti križni put u plastičnoj masi koja može biti i privremeno rješenje. Jedan zid sam oslikala i likom sv. Jakova ostavivši namjerno određenu grubost površine da bi odgovaralo cjelokupnom dojmu interijera koji i traži intervenciju. Lik sv. Jakova nosi Bibliju, štap i naslikan je pastelnim zemljanim bojama. Njegov stav autoriteta nosi blagost, ali i čvrstinu. Slika je rađena na središnjem lijevom zidu crkvice u niši.”

Ciklus je izveden u kojoj tehnici?

“Križni put oslikan je akrilnim i uljanim bojama na plastičnoj masi. Budući da su radovi malih dimenzija prilagođeni malom prostoru crkvice radila sam ih u snažnom koloritu suprotstavljajući tonove cinober i kadmij crvene boje, bijelim i tamnim plohama radi snažnijeg izraza i dramatskog ostvarenja same teme.”

Zanimljiva je i podloga slika?

“Plastična podloga je izborana i gruba i nosi teret koji je i prestravljen samom temom patnje Križnoga puta. Svaki prizor ima ispod sebe istu podlogu neznatno većih dimenzija koja tako uokviruje kadrove, ali i promatraču približava prizor plastično.”

Koliko Vam je trebalo vremena da realizirate ciklus?

“Radila sam u ovom razdoblju virusa koji je pogodio svih nas i tako na neki način proživljavala cijelu temu Isusovog križnog puta sa svim što nas je okruživalo.”

Kako naslikati sakralni ciklus i ostati prepoznatljiv po osobnom stilu?

“Mislim da umjetnik ne može pobjeći od sebe, onako kako inače slika tako će se izraziti i u sakralnoj ili nekoj drugoj tematici. Ako moj rad nosi neku impresionističku notu ili ekspresivnu gestu, ona će biti vidljiva i u svakom radu koji izaberem. Raditi sakralni opus je samo po sebi zahtjevno , jer ne možete slikati a da se ne približite i emotivno i duhovno svakom segmentu ili dijelu cijele priče. Patnja veže patnju, supatništvo, suosjećanje ili proživljavanje svakog trenutka Križnog puta, vraćanje na nas svih koliko padamo, gdje padamo, kad se ustajemo od padova, koliko i dokle možemo i naravno pitanja smisla.”

Ima li još novosti u atelijeru?

“Svakodnevno radim posebno za sakralne objekte u Trogiru i sada još završavam.  To su radovi većih dimenzija,posebno mi je draga Posljednja večera i slika Isusa koja se nalazi u Hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu.”

Planovi?

Planiram jesenju izložbu apstrakcija velikih formata u Splitu.

Komentari