Dokukino KIC otvara novu sezonu programa Hall of Fame

youtube/screenshot

Dokumentarnim klasikom ‘Shermanov marš’ američkog redatelja Rossa McElweeja zagrebačko Dokukino KIC u četvrtak otvara novu sezonu programa Hall of Fame, koji je svojevrsni vodič kroz povijest inovativnih dokumentaraca.

“Shermanov marš” iz 1985. netipična je, nefikcijska romantična komedija koju su kritičari svojedobno opisivali kao Annie Hall dokumentarnog žanra, “s mnogo sarkastičnog humora i luckaste introspekcije” u priči o potrazi za ‘pravom južnjačkom curom’.

Ekscentrični redatelj, kojemu ne pomaže niti što ima panični strah od nuklearnog oružja, vodi gledatelje na neobično putovanje američkim jugom na kojem susreće mnoge zanimljive protagoniste, a neočekivano se pojavljuje i Burt Reynolds.

Iz Dokukina kažu kako je glavna tema filma zapravo razotkrivanje autora koji shvaća da je film za njega svojevrsna supstitucija stvarnog života, a snimanje mu je jedini način ophođenja sa ženama.


Dodaju da film odlikuje izrazito autorefleksivan pristup te balansiranje između kritike američkog sna i patriotskih sentimenata, a autor putovanje završava u Charlotteu, gradu u kojem je umrla južnjačka ideja o konfederaciji i zaključuje da mu je stvarni život upao u pukotinu između njega i njegovog filma.

Ulaz na projekciju tog filma je slobodan, a uvodno će o njemu govoriti filmski kritičar Nino Kovačić koji će naglasiti njegove elemente filmskog eseja, kao intrigantnog podžanra dokumentarnog filma koji karakteriziraju naglašen subjektivni stav, hibridnost te miješanje fikcije i stvarnosti.

Premijera filma o tome kako preživjeti u Siriji, a ne odustati od umjetnosti

Dokukino za petak, 31. siječnja, najavljuje kinopremijeru nagrađivanog dokumentarca “Još se snima” Saeeda Al Batala i Ghiatha Ayouba, “moćnog i slojevitog autoportreta generacije koja kamerom nastoji ispričati vlastitu priču iz samog središta sirijskog građanskog rata.”

Film, nastao na temelju više od 500 sati snimljenog materijala, govori o dvojici studenata koji se iz Damaska sele u Doumu, predgrađe pod kontrolom pobunjenika i tijekom četiri godine u širem krugu poznanika bilježe kako preživjeti u uvjetima rata, opsade i gladi, a pritom ne odustati od umjetnosti.

“To je istovremeno esej o filmskoj teoriji i razorna studija sukoba u Siriji u kojoj je ratni košmar isprepleten s ljubavlju za filmsko stvaralaštvo”, ističe se u najavi.

Dobitnik je niza nagrada – u Veneciji je u programu Tjedan kritike osvojio nagradu publike, nagradu FIPRESCI, nagradu za tehnički najbolje ostvarenje, nagradu Edipo Re, osvojio je i posebno priznanje na festivalu u Jihlavi te nagradu Mali pečat za najbolji film autora do 35 godina na ZagrebDoxu.

Komentari