Mnogobrojni se raznoliki, raznovrsni, obični i fantastični, stvarni i nestvarni, dobri i loši utjecaji često množe i nadmeću u sve jačem i drastičnijem nametanju svakom čovjeku,a posebno pojedincima koji se bave umjetnošću ili ih zanima artistički izraz.
Nedavno je akademski slikar Duško Šibl realizirao album,kako sam kaže, slika, u kombiniranim tehnikama,posvećujući ih Stevensonu i njegovom čuvenom romanu Dr Jekyll & Mr Hyde,al i novom konceptu u kojem istražuje dobro i zlo u čovjeku, ali i proces starenja. Naravno, tu je i vječni ‘Dorian Grey’ Oscara Wildea. Mora se priznati,vrlo poticajni likovi,za sva vremena.
Promatrati sebe u različito doba dana, s manje ili više svjetla, s više ili manje tame, čovjek uočava svaku mijenu na svom licu na kome se zrcali intima,njegova unutarnjost sa svim aspektima preživljavanja,osjećajima što se neprekidno stvaraju,kovitlaju i uzbunjuju.
Istodobno koristeći prednosti ili izbjegavajući nedostatke pojedinih likovnih tehnika, umjetnik minuciozno bilježi slojevite stupnjeve mijena,koje se tako dobro, najbolje odražavaju na licu, bez ustezanja, bez skrivanja, potpuno ogoljelih emocija.
Vješto se koristeći kistom i bojom Šibl je nadahnuto i precizno realizirao zanimljivi ciklus s izazovnom temom, sitnim i često jedva vidljivim promjenama ljudskog lica, o mijenama koje prate protok vremena, kada mislimo da se taj proces jedino opaža u klepsidri, gledajući sitni pijesak kako klizi.
