Rekao bih da je i po obimu i po značenju, ciklus akrila na platnu Crvene noći ( koji se najprije pojavio u pastelu a zatim i ulju ), akademskog slikara Duška Šibla, doista jedinstven, iznimne žestine.
Niz slika koje bilježe pokret tijela uz tijelo, kretnju, pomjeranje, micanje, skakanje, uvijanje, izvijanje, savijanje, jači ili slabiji ,dužeg ili kraćeg trajanja, ali uvijek žestok, ponekad i nekontroliran, surov možda, sve s crvenom pozadinom, koja dočarava temperaturno usijanje tijela.
Ponekad mi se pak čini, kako slikar vreba onaj posebni, čudesni i često neponovljivi trenutak, kada se zagrljaj tijela posve smiruje ali to traje toliko kratko da ga i oko jedva može zamijetiti, no ostaje upamćen jedan susret, događaj, najkraći odsjek vremena akrilom i platnom.
Ciklus se slobodno može doživjeti i doživljavati i izazovnim i intrigantnim i uzbudljivim ali i koloristički iznimno snažnim opusom Duška Šibla.
Pred nama promiču dramatične scene, uznemirujući glasovi, zapriječeni pokreti,grč tijela uokvireni čudesnim crvenilom noći.
Ovaj nas ciklus nikako nas ne ostavlja ravnodušnim, on utječe na naša osjetila.
Ponekog će uznemiriti, ponekog će privući ali nitko neće biti bez svog osobnog, javnog ili tajnog promišljanja o viđenim slikama ovoga jakog ciklusa.
Ciklus Crvene noći suvremenog hrvatskog likovnog umjetnika, akademskog slikara Duška Šibla, bilo bi svakako zanimljivo vidjeti u autorskom izboru u adekvatnom muzejsko galerijskom prostoru.
