Alfred Krupa, akademski slikar iz Karlovca istaknuti je hrvatski likovni umjetnik, izlagao je na brojnim samostalnim izložbama, osobito zapažen u svijetu, ovih dana izlaže u Sv.Ivanu Zelini u galeriji Kraluš.
Gospodine Krupa, nedavno ste se u Sv.Ivanu Zelini, u aktivnoj galeriji Kraluš predstavili s novom samostalnom izložbom.
Da, predstavljeni su radovi nastali u posljednjih godinu dana s time da je težište na onima nastalima nakon moje posljednje velike samostalne izložbe u karlovačkoj gradskoj galeriji Vjekoslav Karas.
U posljednje vrijeme doista izlažete puno, vani znatno više nego kod kuće?
Ja sam diplomirani umjetnik, znači to mi je temeljno zvanje i način života. Za akademskog, profesionalnog umjetnika izložbe su nužnost za ostvarivanje kontakta s publikom i strukom poput kritičara i povjesničara umjetnosti, isto tako izložbe su nužnost za ostvarivanje, odnosno napredovanje u profesionalnom statusu. Naravno čovjek ne organizira sam sebi izložbe već ovisiš o prosudbi kustosa, žirija, stručnih vijeća, financijera i drugih, pa je tako i sama izložba već neka potvrda kako moj rad ima neko značenje u kontekstu suvremenog likovnog izričaja i prakse.
Spominjem i vrlo intenzivan odjek Vaših izložbi u inozemstvu?
Bilo bi od mene ‘lažno skromno’ kad bih rekao da moja predstavljanja nisu naišla na pozitivan odjek, odnosno da već duži niz godina ne nailaze na sve pozitivnije i afirmativnije kritike i ocjene. Mogu reći da je odjek u inozemstvu puno jači nego u Hrvatskoj. Ovdje se dosta toga zna i zanemariti ili jednostavno prešutjeti.
Ovdje u Kralušu, izložili ste akvarele i kombinirane tehnike, vrlo raznolikih motiva?
Dominantno sam izložio kombinirane tehnike gdje temeljnu tehniku tuš spajam s drugim medijima i istražujem sinergiju njihovih ekspresivnih mogućnosti. I dalje na tragu New Ink Art pokreta.
Doista, Vaše izložbe mogu nositi i alternativni naziv, autorska promišljanja o svijetu i sebi.
Moja ‘umjetnost’ to i jest, osjećajna i mentalna perpecija – razmišljanja i o stvarnosti, subjektivnoj i onoj općoj. Često je tu nekakav simbolizam, višeznačje, pa tako i moje izložbe mogu ravnopravno nositi više naziva, ovisno o pristupu selektiranim izloženim radovima.
Što je ključ Vašeg pristupa motivu i realizaciji?
Autentičnost, izvornost, dosljednost svojem osjećaju i svojoj misli, svojem životnom i
umjetničkom iskustvu.
Što je novo s uljima i akrilima?
Ja od akademije paralelno, iako obimom manje radim i u tim tehnikama. Ti se radovi mijenjaju shodno prije spomenutom ‘ključu’.
Nedavno ste objavili knjigu o vodenim tehnikama, najprije vani a sada i kod nas.
To je u osnovi selekcija mojih tekstova od 1994. godine naovamo koji se dominantno, ali ne isključivo dotiču prakse i teorije likovnog rada u tehnikama tuša, akvarela, sepije, vinorela, struganog tuša i drugo. Pokazalo se da je prijem kod svih čitatelja 100% uspjeh. Zato sada i ovo novo drugo, prošireno i nadopunjeno izdanje.
Što je novo u atelijeru?
Još ga nema. Od Grada Karlovca već jedno desetljeće tražim najam gradskog stana, time i atelijer, ali do sada to nije riješeno, iako mi je komisija 2014.godine napisala da je moja molba opravdana s obzirom na moje ‘zasluge i djelovanje kao umjetnika’, ali da mi ne mogu pomoći. Tako da mi atelijer i dalje ostaje krevet u sobi, kuhinja, ili jednostavno pobjegnem negdje van, u prirodu.
Planovi, Vi ih sigurno imate puno?
Uvijek ih imam i puno toga je ‘u pokretu’, ali sam naučio da je bolje stvari realizirati pa onda o njima govoriti. Uvijek se može nešto iskomplicirati. Tako da mi dopustite da ostanem malo misteriozan u svome odgovoru.
