Akademski kipar Ivan Mladenović: Umjetnost je jedna nevidljiva fluidna masa koja će se zadržati kod onog umjetnika  koji ima moć da je zamijeti

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski kipar Ivan Mladenović iz Varaždina, istaknuti je pripadnik svoje generacije, aktivno izlaže, kontinuirano stvara u svom atelijeru.

Gdin Mladenović, pripadnik ste srednje generacije hrvatskih likovnih umjetnika,  akademski ste kipar i već imate niz realiziranih ciklusa? 

“Od 2010. godine, kada sam upisao Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu aktivno  se bavim kiparstvom. Imam osam realiziranih ciklusa, od kojih su djela šest ciklusa  prikazana široj publici putem samostalnih i grupnih izložbi, javnih skulptura i kiparskih  radionica. Gradovi i općine u kojima sam viđen putem svojih djela su Zagreb, Veliko Trojstvo, Osijek, Vrsar, Klanjec, Varaždin i Čakovec. Ciklusi koje sam izlagao na  samostalnim izložbama su realizirani od 2013. do 2017. godine, a to su: ‘Traženje identiteta kroz formu’, ‘Melankolija’, ‘Ženski sastojak muške psihe’, ‘Arhetipovi sna’, ‘Čekanje’, ‘Bikovi’, ‘Žene i psi'”.

Prije određenog vremena zapaženi ste po figurama bikova. Što Vas je privuklo tom  motivu? 



“Kroz čitanje mitova i gledanje reprodukcija bikova iz različitih kultura privukla me  njegova forma, karakteristika tijela, te snaga i tvrdoglavost koju ta životinja ima”.

Radite intenzivno na nizu portreta, muških i ženskih. Što je njihova osobitost? 

“Uveličavanjem određenih dijelova lica i pojednostavljenjem forme želim postići  određeni karakter i tu je ta osobitost koja se ujedno povezuje sa materijalom koji biram kada razmišljam o izvedbi portreta”.

Ima li još novosti u atelijeru?

“Dvorište je moj atelijer i trenutno ga uređujem, postavljam skulpture koje su nastale iz  ranijeg i novijeg razdoblja inspiracije i na taj način stvaram svoj svijet”.

Služite se i kamenom i drvom?

“Da, radim u drvu i kamenu jer imam potrebu ovjekovječiti različite trenutke u životu  kroz motive koje radim. Lupanjem čekića o dlijeto i prskanje kamena  i drveta sa svih  strana daje mi zadovoljstvo i time održavam svoju fizičku formu”.

Kako doživljavate domaću umjetničku produkciju? 

“Može to i bolje.”

A svjetsku? 

“Svjetska umjetnost ima različite vrste stilova i koncepata koji teže prema novom  pogledu i pomicanju granica i time dolazi do mijenjanja konteksta umjetničkog djela u kojem je produkcija velika”.

Možete li nam nešto reći o planovima u atelijeru? 

“Što se tiče planova u atelijeru, nastavit ću raditi portrete od drveta i kamena, te  izraditi novu seriju bikova”.

Izložbe?

“Trenutačno nemam planove za izlaganje, osim ako određena galerija pokaže interes  vezan za moj rad, rado ću se odazvati. Želio bih se više usredotočiti na kiparske radionice od pijeska, drveta i kamena”.

Ima li umjetnost budućnost? 

“Umjetnost je jedna nevidljiva fluidna masa koja će se zadržati kod onog umjetnika  koji ima moć da je zamijeti, vidi i prenese u svoje djelo. Tako da će umjetnosti biti uvijek i svagdje, samo je pitanje materijala u kojem će se zadržati i potvrditi svoje postojanje”.

Komentari