Knjiga akademika Andrije Mutnjakovića, predstavljena u četvrtak navečer u Knjižnici HAZU, istražuje i sintetizira jedinstveni graditeljski pothvat rimskoga cara ilirskoga podrijetla Dioklecijana, a kako je rekao autor, želi pridonijeti razumijevanju našeg identiteta i kao baštinika rimske kulture Ilira.
Predstavljanje knjige čiji je puni naslov “Imperator Diocletianus Dalmata: veliki rimski graditelj = The Great Roman Constructor”, okupio je u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) akademike i stručnjake s kojima je autor podijelio sintezu svojih istraživanja graditeljskog opusa cara Dioklecijana (Salona, 22. prosinca 245. – palača kraj Salone, 3. prosinca 316.), koji je bio rimski car od 284. do 305.
Promocija doprinosa dalmatinskog Ilira nastanku novovjekovne europske kulture i arhitekture.
Akademik Mutnjaković istaknuo je kako je ovom knjigom htio pridonijeti razumijevanju našega identiteta kao baštinika i rimske kulture Ilira, odnosno da se naš identitet ne oblikuje samo “od stoljeća sedmog” već da smo baštinili i kulturu naroda Ilira koji je prije obitavao na prostoru na koji smo se doselili.
Kako je objasnio autor, poslu je prionuo kako bio kvalitetno obradio graditeljski opus cara Dioklecijana koji je neobrađena tema kako kod nas, tako i u svijetu. Nakladnik knjige o Dioklecijanovu životu i graditeljskom opusu je Art studio Azinović, a na 370 stranica u devet poglavlja donosi analizu devet Dioklecijanovih građevina, popraćenih tekstovima na hrvatskome i engleskome jeziku.
Predsjednik HAZU akademik Velimir Neidhardt, koji je uvodno sažeo neke elemente bogata Mutnjakovićeva opusa, istaknuo je kako je ovo djelo važno i zato što nastoji promovirati respektabilni doprinos Dioklecijana, kao dalmatinskog Ilira, u formiranju novovjekovne europske kulture i arhitekture.
“Tema knjige nisu arheološka istraživanja, konzervatorski zahvati, morfološka istraživanja, kao ni aktualno stanje razvalina, nego ona obuhvaća teoretske, grafičke, plastične i digitalne restauracije mogućeg izvornog izgleda Dioklecijanovih građevina i urbanih ambijenata”, rekao je Mutnjaković.
Objasnio je kako je namjera knjige sagledati moguće autentične arhitektonske koncepcije Dioklecijanovih građevina, na osnovu sinteze onodobnih opisa i višestoljetnih saznanja brojnih istraživača.
Na primjerima devet građevina u devet poglavlja sinteza Dioklecijanova graditeljskog opusa.
Nakon nekoliko crtica iz Dioklecijanova životopisa, među kojima su i one da su njegovi roditelji bili Iliri vrlo skromna ugleda, a on je carsku titulu zavrijedio zbog uspješne vojne karijere, Mutnjaković je počeo sustavno govoriti o Dioklecijanovu graditeljskom opusu na primjerima devet građevina od kojih svakoj pripada i jedno poglavlje u knjizi
Prvo poglavlje “SALONA” donosi informacije o Dioklecijanovu ilirskom podrijetlu i zavičaju, poglavlje “RIM” obrađuje oblikovanje Dioklecijanovih termi obnovljenih kao crkva Santa Maria degli Angeli, dok u poglavlju “PALMIRA” istražuje revitalizacije grada i gradnju njegove palače.
U poglavlju “ANTIOHIJA” razmatra gradnju Novoga grada Antiohije i carske palače, poglavlje “EGIPAT” donosi opis funkcionalne karakteristike sagrađenih vojnih logora i Tebe kao imperijalne palače, a u poglavlju “SIRMIJ” autor analizira Dioklecijanov udio u gradnji grada i carske palače.
Poznate podatke o gradnji njegove carske prijestolnice Nikomedije, od koje danas nema nikakvih ostataka, autor sakuplja u istoimenome poglavlju, u poglavlju “SPLIT ispituje arhitektonsko-urbanistički fenomen Dioklecijanove palače kao idealnog antičkog grada, dok s poglavljem “ARCUS NOVUS” zaključuje knjigu s prikazom njegova, srušenog, trijumfalnog slavoluka u Rimu.
Arhitekt Andrija Mutnjaković, voditelj je Hrvatskoga muzeja arhitekture HAZU. Bavi se arhitektonskim i urbanističkim projektiranjem, te pisanjem studija iz teorije i povijesti arhitekture. Rođen je u Osijeku 1929. gdje je maturirao u gimnaziji i zatim diplomirao na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Nakon fakulteta pohađao je specifičan oblik postdiplomskoga studija u Državnoj Majstorskoj radionici za arhitekturu profesora Drage Iblera u Zagrebu pri Likovnoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Član suradnik HAZU je od 1992., a redoviti član od 2004.
Za svoj bogat i raznovrsan opus nagrađen je mnogim nagradama, pa je tako 1990. dobio i godišnju nagradu Vladimir Nazor za urbanizam, a 2003. istu nagradu ali za životno djelo na području arhitekture i urbanizma.
