Čelnici dviju najvećih vojnih sila, američki predsjednik Joe Biden i ruski predsjednik Vladimir Putin, sastaju se u Ženevi u popodnevnim satima. O mogućim temama njihova razgovora, vanjskopolitičkim promjenama dolaskom nove administracije u Bijelu kuću, te mogućim odražajima sastanka na ostatak svijeta, razgovarali smo s vanjskopolitičkim analitičarom Branimirom Vidmarovićem.
Od izbora novog američkog predsjednika te promjene administracije u Bijeloj kući, kroz medije se dobiva dojam kako su odnosi dviju velikih sila znatno zahladili. Međutim, Vidmarović smatra da dolaskom Bidena u Bijelu kuću ništa se suštinski ne mijenja u rusko-američkim odnosima.
‘Negativan trend je zasad nezaustavljiv’
“Negativan trend je zasad nezaustavljiv. Rusija je i dalje u američkoj političkoj i javnoj percepciji krivac za izbore 2016. i sve medijske i društvene podjele u SAD-u. Biden nudi uredniji, odnosno sistematiziraniji pristup Rusiji od Trumpa, ali ne i liberalniji. Štoviše, Bidenova administracija je proširila spektar problemskih područja i u svrhu suzbijanja ruske politike pokušava snažno angažirati sve partnere i saveznike”, tvrdi.
‘Najbolji ishod sastanka je slaganje u neslaganju’
Na upit koje su potencijalne teme o kojima će raspravljati Biden i Putin te kakav je mogući rasplet sastanka govori kako je tema mnogo, ali kao ključne navodi normalizaciju diplomatskih odnosa, što podrazumijeva povratak osoblja veleposlanstava na stare razine te klimatske promjene, zajedničku borbu s pandemijom, borbu sa terorizmom, problem migracija, Iran i dakako stratešku nuklearnu stabilnost.
Najboljim mogućim ishodom sastanka smatra slaganje u neslaganju, odnosno definiranje stavova i crvenih linija bez previše detalja. Drugim riječima, kontakt.
“Dobar ishod podrazumijeva slaganje oko nastavka procesa nuklearnog razoružanja i kontrole preko zajedničke radne skupine ili okvirnog dokumenta, sloga oko shvaćanja odgovornosti nuklearnih velesila za klimatske promjene i migracije. Također, bit će dobro ako sugovornici javno kažu da se načelno slažu oko diplomacije u nuklearnom pregovoru sa Iranom. No, diplomatska normalizacija bi bila ipak najpoželjniji rezultat jer bi otvorila prostor za sve ostalo”, poručuje.
Značaj ovog sastanka za Hrvatsku, treba sagledavati isključivo u okviru suradnje u NATO-u zbog najavljene veće angažiranosti oko Rusije i zbog toga što je SAD odlučno preuzeo kormilo. U slučaju uvođenja novih sankcija, Vidmarović smatra da neće biti posebnih pritisaka na Hrvatsku.
“Ne mislim da će SAD od nas tražiti neke posebne protu-ruske mjere, jer su američke sankcije jedno, a europske drugo. Dakako, SAD može od Europe tražiti usklađivanje sankcijskih politika. U tom slučaju ćemo najvjerojatnije morati reagirati. No, to smo činili i dosada tako da tu nema previše novine.”
‘Težina i značaj Kine sada su već toliko veliki da njezin unutarnji razvoj sve manje ovise o globalnim odnosima velesila’
Na pitanje kako zahlađenje, odnosno poboljšanje rusko-američkih odnosa utječe na svjetsku ulogu Kine, odgovara kako se Kina razvija bez obzira na rusko-američke odnose.
“Njena težina i značaj su sada već toliko veliki da njen unutarnji razvoj sve manje ovisi o globalnim odnosima velesila. Idealno, Kini odgovara samostalna i jaka Europa, pragmatični odnosi sa Amerikom i Rusijom. No, Kina će se snaći i ako se odnosi Rusije i Amerike dodatno pogoršaju. Nije stvar u tome što to otvara Kini više prostora za dublju integraciju u rusku ekonomiju već zbog toga što je kineski glavni element Istočna Azija. To često zanemarujemo. Trgovina u Istočnoj (i jugoistočnoj) Aziji je prvi i osnovni element kineskog rasta”, zaključuje.
