Vesna Škare-Ožbolt o VRO ‘Oluja’: Tijekom svih pregovora bilo je jasno kako pobunjeni Srbi ne žele mirno rješenje

Ranko Suvar / CROPIX

Vojno redarstvena operacija ‘Oluja’ kruna je Domovinskog rata i akcija koja je okončala dugogodišnji težak položaj Hrvatske koja je praktički bila presječena na dva dijela te koja je na kraju uz ostale operacije stvorila preduvjete za mirnu reintegraciju Hrvatskog Podunavlja, a samim time i potpune integracije cijelog Hrvatskog teritorija pod ustavno pravni poredak RH.

U cijelom razdoblju Domovinskog rata postojali su diplomatski napori kojim bi se okupirana područja mirnim putem vratila pod ustavno pravni poredak Republike Hrvatske. O svojim sjećanjima na to razdoblje, te o pregovorima koji su se vodili s pobunjenim Srbima za portal Otvoreno govori Vesna Škare-Ožbolt, koja je u to vrijeme kao članica Predsjedničkoga vijeća, savjetodavnoga tijela Predsjednika Republike Hrvatske bila zadužena je za pregovore s pobunjenim Srbima.

“Sva moja sjećanja za ‘Oluju’ vezana su za događaje koji su prethodili samoj vojno redarstvenoj akciji. Oni su biti vezani za pregovore s međunarodnom zajednicom oko nastavka međunarodne misije Ujedinjenih naroda koja je bila prisutna u Hrvatskoj”, govori Škare-Ožbolt.

Podsjetila je na dvije UN-ove misije u Hrvatskoj.

“U početku smo imali UNPROFOR, a nakon toga UNCRO misiju koja je bila baš stacionirana u Hrvatskoj. Obje misije su pokazale vrlo loše rezultate, tako da smo mi poduzeli prvo akciju ‘Bljesak’, a onda je razvoj događaja u tzv. SAO Krajini i Republici Srpskoj davao do znanja kako se te dvije tvorevine planiraju spojiti u jednu. Kako su UN-ove mirovne misije pokazivale vrlo veliku slabost Hrvatska nije više mogla čekati i živjeti u situaciji u kojoj se nalazila”, rekla je Škare-Ožbolt.

Dodala je kako treba podsjetiti da je Hrvatska tada bila presječena na pola.

“Do Dubrovnika se nije moglo doći, cijela južna Hrvatska je praktički bila odsječena, u Bosni i Hercegovini je bjesnio rat. U Hrvatskoj se nalazilo što izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, što naših prognanika preko pola milijuna, dok je naša ekonomija bila gotovo potpuno slomljena. To stanje je bilo neizdrživo”, govori Škare-Ožbolt.

Plan ‘Z4’

Takvi uvjeti su predsjednika Tuđmana naveli da inzistira na reakciji UN-a koji je trebao poduzeti korake koji bi razriješili zamrznuto stanje u kojemu se Hrvatska tada nalazila. No kako kaže Škare-Ožbolt diplomatske akcije nisu donijele nikakve rezultate, osim što su veleposlanici SAD-a, Francuske, Velike Britanije i Rusije osmislili, Hrvatskoj apsolutno neprihvatljiv plan ‘Z4’.

“To su bili uvjeti zbog kojih je predsjednik Franjo Tuđman u razgovorima s međunarodnom zajednicom objašnjavao kako je za Hrvatsku nemoguće ići u nedogled s takvim zamrznutim stanjem na područjima pod protektoratom UN-a, te da UN mora poduzeti korake poput demilitarizacije, povrataka prognanika, uspostave Hrvatske vlasti na tim područjima i sl., Međutim ništa od toga se nije događalo”, tvrdi Škare-Ožbolt.

Podsjetila je kako su na prijelazu s 1994. na 95. godinu američki, ruski, britanski i francuski veleposlanici, tzv. ‘četvorka’ osmislila plan ‘Z4’, dakle tim planom su smatrali kako će zadovoljiti srbijansku stranu, a Hrvatskoj omogućiti da dođe do svog teritorija.

“Međutim plan ‘Z4’ je bio toliko loš i provokativan, te je praktički značio državu u državi, a to Hrvatska nikako nije mogla prihvatiti. Taktički i mudro pustili smo da srbijanska strana, odnosno predstavnici pobunjenih Srba odbiju taj plan i nakon toga više to nije niti bilo aktualno”, kaže Škare-Ožbolt.

Posljednji pregovori s pobunjenim Srbima

Unatoč svemu, Tuđman je nastojao riješiti stvari mirnim putem objašnjava Škare-Ožbolt, te su zadnji pregovori s pobunjenim Srbima bili održani 3. kolovoza 95. pred samu VRO ‘Oluju’ čiji plan je već postojao i čekao spreman.

Naša sugovornica podsjeća kako je predsjednik Tuđman cijelo je vrijeme nastojao mirnim rješenjem vratiti okupirana područja, pogotovo Sektor sjever i Sektor jug, dakle teritorij od Petrinje do Knina, dok je Sektor zapad bio već vraćen u akciji ‘Bljesak’.

“Onda bi preostao još Sektor istok koji je  kasnije vraćen mirnom reintegracijom. Mi smo cijelo vrijeme vodili pregovore s Borislavom Mikelićem o nekakvom mirnom povratku tzv. SAO Krajine u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske, ali ti pregovori su išli izrazito sporo”, govori Škare-Ožbolt.

Dodaje kako je zadnji pokušaj mirnog rješenja dogodio 3. kolovoza u Ženevi gdje je i ona bila dio hrvatskog izaslanstva.

“Naš diplomatski zadatak bio je jasan. Jednostavno smo ih trebali pitati hoće li se oni mirnim putem vratiti u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske ili ne. To konkretno pitanje sam im ja postavila i oni su na njega odgovorili s vrlo jasnim ‘NE’. Mi smo se tu večer s tim njihovim vrlo jasnim ‘NE’ vratili u Zagreb i izvijestili predsjednika Tuđmana o tome. On je potom imao opravdan razlog za pokretanje vojno redarstvene akcije, za koju je već imao plan. Tako su stvoreni diplomatski uvjeti za provođenje operacije ‘Oluje'”, kaže Škare-Ožbolt.

‘Srbi nisi željeli mirno rješenje’

Škare-Ožbolt podsjeća kako je u cijeli niz pregovora koji su se odvijali u pozadini tih ratnih godina bilo ulagano puno napora, a njima su ostvareni jako mali rezultate.

“Ali ti mali rezultati su Hrvatsku tada doveli do potpune integracije cijelog njezinog teritorija u njezin ustavno pravni poredak”, rekla je Škare Ožbolt.

Naglašava kako je bilo jasno da pobunjeni Srbi ne žele mirno rješenje, ali unatoč tome Hrvatska nije izgubila humanost prema ljudima koji su živjeli na okupiranom teritoriju.

Podsjeća kako je na prvom mjestu uvijek bio interes Republike Hrvatske i uspostava ustavno-pravnog poretka na cijelom teritoriju. Dodaje kako se prvenstveno to htjeli postići mirnim putem.

“No kad nam nije ostalo nikakvih opcija da se to postigne i kada su svi shvatili kako srpska strana uopće ne želi mirno rješenje iako su se nalazili u jednoj bezizlaznoj situaciji bez podrške Miloševića koji je bio razvučen sa svim ratovima i koji se nalazio pod sve većim pritiskom međunarodne zajednice”, govori Škare-Ožbolt.

Dodaje kako treba naglasiti kako je na tom okupiranom teritoriju tzv. SAO Krajine vladala glad, kako nije niti lijekova te da je Hrvatska Vojska propuštala strogo kontrolirane kamione s hranom i lijekovima prema Kninu.

“Tako da je unatoč cijeloj situaciji Hrvatska pokazala jednu humanu dimenziju. Dakle mi smo na sve načine nastojali pridobiti drugu stranu na miran povratak u Republiku Hrvatsku”, zaključuje Vesna Škare-Ožbolt za Otvoreno.

Komentari