Uhljebljivanje i parazitsko prigovaranje ili kako smo postali taocem partijskih vojnika

‘Stranka te prati imamo velike planove s tobom’, legendarna rečenica koju je izgovarao Žan Marolt, hrvatskoj publici poznat po ulozi političara Enesa Hadžiedhemćumurovića u seriji ‘Lud, zbunjen, normalan’ najbolje ikad je pokazala način funkcioniranja društva općenito na Balkanu. Hrvatska geografski možda nije na Balkanu, naši političari koliko toliko nastoje ne biti poput gore spomenutog fiktivnog Enesa ili stvarnog Aleksandra Vučića, no s obzirom na modus operandi društva, politike, većinskog glazbenog ukusa Balkanci smo par excellence. Samo to ne volimo pretjerano pokazivati u javnosti.

‘Možda će i meni zatrebat’

I dok smo znali da stranka, partija prati određene ljude i da za njih ima velike planove, nismo previše tome pridavali na važnosti. “Mora i taj i taj negdje raditi. Naravno da je zaposlio (upiši prema potrebi rodbinsku ili tazbinsku vezu). Zar ti ne bi? Neka dobro je da radi za općinu, županiju, državu. Snašao se…”, samo su neki od mnogih načina na koje smo opravdavali to partijsko uhljebljivanje.

Nije nam smetalo jer nismo ni išli za tim kako ih se plaća, zašto i za koji posao. S jedne strane ekonomski smo nepismena nacija, s druge negdje daleko u našim umovima odzvanjala je rečenica: ‘a tko zna možda će i meni zatrebat’.



Ali došlo je stani padni. Stanje u državi je teško. Neprijatelj kojeg ne vidimo oduzeo nam je poslove, način zarade, priprijetio potpunom kolapsu ekonomije. Glavni i odgovorni ovog puta nije Srbin, Slovenac, Milorad Pupovac, komunist, ustaša već nekakav virus, zoon ili što već i na čelo borbe protiv neprijatelja koji nema zrnca koja možemo brojati stala je struka.

Lijepa neka riječ. Tvrda, kratka ali opet laka i uzvišena opisuje neke ljude tamo koji znaju što rade. Pa s obzirom na to da mi ne znamo, a ispada kako i oni medijski etablirani znanstvenici za koje smo misli da znaju-ne znaju i koji su ispali tek šarena laža, prepustili smo se u ruke struci. I struka, barem ona na čelu borbe, ispala je super. Ljudi se organizirali kako znaju i umiju, dobili su povjerenje naroda i odrađuju svoj posao. Idu nam na živce jer sad kad imamo mali broj oboljelih i umrlih i kad nemamo talijanski, austrijski ili španjolski scenarij sad nam idu na živce jer naravno nisu oni zaslužni sa svojim mjerama za to nego eto kao nije bilo ni potrebe. Ali o tome ćemo sigurno imati prilike čuti nakon što sve prođe.

Međutim kako se linija zapovijedanja spuštala dolje prema lokalnim stožerima ili prema drugim sektorima koji su s bokova trebali krenuti u napad s krizom imali smo priliku vidjeti svu ljepotu gore spomenute rečenice ‘Stranka te prati’.

O Škaričićima i stranačkim parazitima

Krenulo je s bivšim omiškim gradonačelnikom Ivanom Škaričićem. Neuspješnim malomišćanskim načelnikom i još manje uspješnim političarem koji je u nepunih 12 mjeseci u dva navrata izgubio izbore. Za njegov uspjeh Stranka ga je pospremila u Dom za starije i nemoćne na zasluženo mjesto ravnatelja Doma. Nego što ćeš drugo napraviti sa isluženim partijskim vojnikom.

Ali Škaričić je u Domu uspio do sad zaposliti jedva 40 ljudi i napraviti manjak od par milijuna kuna. Kruna uspjeha njegovog rada je trenutak kad je katastrofalno uništitio sve napore Nacionalnog stožera. Naime iako je čak Svjetska zdravstvena organizacija još je 21. ožujka objavila preporuke, a konstantno ih na televiziji ponavljao svaki stručnjak, član Nacionalnog stožera, a medijski djelatnici ponavljali a iz kojih je posve vidljivo da su i svi štićenici staračkih domova kao osobe iz visokorizičnih skupina već kod prve pojave sumnjivih simptoma morali biti testirani na koronavirus to se u Splitu a posve razvidno i u Makarskoj, Pločama, Dubrovniku nije dogodilo.

Foto: Tom Dubravec / CROPIX

Nije bilo dovoljno dom zatvoriti za posjete, ponavljali su iz Stožera. Svima je jasno bilo da je koronavirus preko zaposlenika ipak mogao ući tamo gdje nikako ne bi smio: među populaciju koja posljednjih tjedana najviše umire od te bolesti. Ali nisu Škaričići sami krivi Oni su tek jedna stepenica na vertikali. Naime svi oni koji su odgovorni za njegovo imenovanje, bez obzira u kojoj stranci bili odgovorni su jer su bez ijednog argumenta digli rukice u zrak kako bi određeni ‘Škaričić’ zasjeo u fotelju ravnatelja. Ipak moraju i oni negdje raditi.

Ništa nije bolje ni na Sjeveru Hrvatske. Tu je i HDZ-u bliska ravnateljica županijskog Doma za starije osobe u Koprivnici Vesna Križan koja se našla u središtu skandala nakon što je otkriveno da joj je štićenica doma prepisala vrijedan stan u Zagrebu. No, hajde kako kaže naš narod navikao na takve stvari, žena se snašla. No i iz tog primjera vidljivo je kako stranačko kadroviranje utječe na odluke jer je opet posve jasno kako se ni u tom domu nije reagiralo na vrijeme jer štićenicu nisu testirali odmah nakon pojave prvih simptoma.

Strančka dektiva i uništavanje radnih mjesta

Ništa bolje ne opisuje stranačko kadroviranje od nedavnog postupka Glavnog državnog inspektora predsjednika zagrebačkog HDZ-a Andrije Mikulića. Postupak njegovog imenovanja ne treba previše opisivati. Cijeli proces trajao je više od godinu dana. Vodili su se unutarstranački ratovi oko toga da Andrijica može zasjest u fotelju i dobit laskavu titulu Glavnog državnog inspektora.

O ovom partijskom činovniku bivši glavni državni inspektor Branko Jordanić je rekao: “Takve institucije ne trpe strančarenje. Otvoren je put za političko uhljebljivanje, a to će voditi negativnoj percepciji građana. Katastrofa je da je Inspektorat politiziran, to će voditi teledirigiranim kontrolama, kojima će biti cilj pokoriti neposlušne. Poznajem Mikulića, počeo je kod mene kao pripravnik i on definitivno nije dorastao toj funkciji. Meni ne bi bio ni šofer.”

Foto: Pongracic / CROPIX

Ali to nikome od građana nije smetalo ipak se radi o stranačkom čovjeku, kako koja stranka pobjedi pobrine se za svoje. No onda je Mikulić s njegovim inspektorima, jer on ih naziva svojima kao da se radi o nekoj privatnoj vojsci, usred nezapamćene ekonomske i društvene krize zatvorio 31 lokal diljem Hrvatske. Naime, iako su radili dostavu odnosno po principu ‘drive in’, koju uz određene uvjete smiju, nisu poštovali svako moguće slovo zakona. Tako se jedan ‘restorandžija’ usudio, kako bi smanjio, po preporuci svih i svakoga, socijalni kontakt s mušterijom, bez dozvole postaviti jedan visoki ugostiteljski stol na javnu površinu. To je inače Mikulićevim inspektorima bilo dovoljno da se tog čovjeka nemilice kazni, a sve radnike pošalje na burzu jer ne može to tako.

Kao društvo smo nazadovali

No u stvari ova kriza je pokazala koliko smo mi kao društvo nazadovali jer nam ove stvari u inače normalnim uvjetima ne bi smetale. nepravda koju nekom nanose partijske dektive ne smetaju jer se vodimo onom maksimom bolje da susjedu umre krava nego da je ja nemam.

A s druge strane prokazala je da nam je država, teško i krvavo stečena država, tek kula od karata jer vertikalne odgovornosti zapravo nema. Tamo gdje su trebali sjediti odgovorni i stručni ljudi sjede ljudi iz Stranke.

Do sad smo mogli i pobjeći iz ovog Partitostana, ali epidemija nam je i to onemogućila. Dakle osuđeni ste na život s parazitom ili bez njih. I upravo zato, kad napokon popuste mjere, prije nego odete kod frizera na šišanje, na omiljenu kavicu, počnete planirati odlazak na more ili neku drugu čovjeku dragu razbibrigu sjedite razmislite što vi možete napraviti protiv Stranke, svake Stranke i njihovih parazita. Jer sljedeći put, a kako je došlo do ovog doći će i do sljedećeg, možda baš vi izgubite zbog takvih posao, možda vama zbog neke gluposti zatvore tvrtku, možda baš vama oboli netko od najmilijih.

Komentari