Dadasović: Pojavila se šansa za spas Banovine, a nitko ne nudi rješenja kako ne bi postali nova Lika

Naš posljednji razgovor s Bojanom Dadasovićem vodili smo početkom prosinca. Na sam kraj, a pred početak Nove godine, Sisačko-moslavačku županiju pogodio je veliki potres. Prvo smo malo pričekali da se stanje smiri, a zatim i da naš sugovornik uspije malo primiriti oko akcija u koje se ubacio oko pomoći stradalima da napravimo nastavak. Odgoda, po odgoda i napokon smo došli na svoje. 

Pratili smo Vašu bezrezervnu pomoć svima onima kojima je pomoć bila potrebna nakon razornog potresa 29. prosinca te koliko ste velikih akcija organizirali u kratkom periodu u riješili konkretnih životnih problema svojih građana. Dopustite da Vam čestitam na tome. Kako osjećate nakon ovog svega što Vas je zadesilo u posljednjih mjesec dana?

Hvala Vama na ponovnoj prilici da razgovaramo o aktualnim temama vezanim za našu Sisačko-moslavačku županiju i posebice za Grad Sisak. Nažalost, nemam pristup tzv. režimskim medijima na području županije, ali zato svaka tema koju otvorim ima odličan odaziv na državnoj razini i drago mi je da još uvijek postoje neovisni mediji preko kojih se može otvoreno iznositi svoje mišljenje o aktualnim velikim problemima sa kojima se suočavamo.

Vezano uz Vaše prvo pitanje, ne bih htio govoriti o svojoj ulozi u pružanju pomoći ugroženim područjima nakon razornog potresa jer je moja uloga tu bila najmanje bitna i ne želim na tome skupljati bodove. Tražilo se samo da netko bude „glava“ cijelih operacija koje su se odvijale na terenu i to je to. Samo organizacija. Do organizacije je došlo isključivo tako jer imam kontakte više od stotinu gradonačelnika i načelnika diljem zemlje i njihova je želja bila da preuzmem koordinaciju na terenu jer nisu imali povjerenje u vodstvo Grada Siska i Sisačko-moslavačke županije.


Radilo se o iznimnoj odgovornosti za mene, no nakon tih 20 dana shvatio sam koliko smo paralelno akcija organizirali bez ičije potpore. No, sve je to zasluga mojih prijatelja volontera, mojih prijatelja Krune iz Vinkovaca, Denija iz Koprivnice, Mladenke, Nenada i ostalih stotina ljudi koji su boravili kod mene i zajedno sa mnom radili planove za akcije.

Pokrili smo cijelu županiju i rezultati su odlični, iako uvijek može bolje. Dakle, njihova velika srca su zaslužna za to što danas dosta mojih sugrađana ima pokriven krov, riješen smještaj ili su opskrbljeni hranom. Zasluga je najmanje moja. Zato me izuzetno ljuti prozivanje onih koji su prvi došli u ovu Županiju poput BBB-ovaca, Torcide, Armade, udruga civilnog društva i pojedinaca. Izjava našeg, uskoro bivšeg, župana da su ti ljudi zaslužni za kaos je sramotna jednako kao i cijeli njegov profesionalni i stranački put. Ali, na sreću, on je uskoro prošlost.

Kako su se u toj situaciji snašli gradonačelnici Siska, Petrinje i Gline te župan? Zanima nas zanima Vaše mišljenje budući da smo i u zadnjem intervjuu stekli dojam da dobro baratate činjenicama i informacijama. Dakle, tko se najbolje snašao?

Svatko se snašao u stilu svoje vladavine. Gradonačelnica Siska se samo i isključivo svađala i dijelila ljude po svim mogućim i nemogućim osnovama, a s druge strane je župan koji je davao izjave kao da ih daje iz Centra za svemirsku tehnologiju, a ne iz Majskih poljana i u nesvjesnom stanju. Gradonačelnik Grada Gline je nastavio po starom i nije dolazio na posao jer je procijenio da potres nije nešto oko čega bi se trebao posebno uzbuđivati. To je tužna slika naše županije i nešto s čime se mi koji živimo u ovoj županiji moramo nositi. Stanje kaosa i dalje traje, a briga za građane je pala na najniže moguće grane. Tako se humanitarna pomoć dijeli po posebnim kriterijima podobnosti, bolje kućice dobivaju stranački podanici, a sirotinja kampice ili ništa. I tako u krug.

Zadnjih dana aktualno je pitanje Zakona o obnovi. Što mislite o prijedlogu zakona i političkog prepucavanja uslijed donošenja istog?

Cijela priča oko brojeva 60+20+20=100, 80+20=100 i konačno 100=100 ima elemente grčke tragedije. Zakon je loš iz dosta razloga jer je rezultat političke trgovine, a ne stvarnih i objektivnih kriterija kako obnoviti ovaj, trenutno najsiromašniji, dio naše zemlje. Prepucavanja oko zasluga su u najmanju ruku djetinjasta i smiješna, dok se ključno pitanje, koje stalno ponavljam, uopće ne postavlja – gdje su pare? U državnom proračunu za obnovu Sisačko-moslavačke županije nije predviđena niti jedna lipa i na moje učestale pozive da mi netko pokaže stavku u Proračunu nije bilo povratnih informacija.

Dobro, a kako biste Vi riješili problem obnove?

Relativno jednostavno. Na temelju taksativno utvrđenih kriterija za nekretninu u kojoj ste stanovali 29. prosinca 2020. godine, uz uvažavanje imovinskog cenzusa, od središnje države biste dobili određeni iznos novca, a obnovu biste sami organizirali sad i odmah. Tako bi, primjerice, samac ostvario pomoć u iznosu od 250.000 kuna, dvočlana obitelj 350.000, tročlana 450.000 kuna itd. Na vama je da sami izvršite obnovu isključivo putem kupnje montažnih objekata koje bi proizveli naši proizvođači ili u postupku klasične obnove uz poštivanje stručnih uvjeta za građevine koje su na trusnim područjima. Naravno, potrošen namjenski novac bi trebalo dokumentirati i na taj način ih opravdati, a sve uz stalan nadzor struke. Jednostavno i brzo.

Što se tiče stambenih zgrada tu bi obnovu preuzela država uz upis tereta u manjem dijelu vrijednosti nekretnine za slučaj da zgrade nisu osigurane, a da su sredstva pričuve potrošena. Za javne zgrade je jasno da ih mora obnoviti država, ali ne na način da pojedini gradovi gube određene institucije i da obnova javnih zgrada sada posluži za centralizaciju određenih javnih službi. O tome već imamo najave, pa tako Sisak gubi zatvor. Najava je da se neće sve zgrade unutar sisačke bolnice neće obnavljati i tako dalje. Dakle, potres ne može biti izgovor za oduzimanje određenih institucija bilo kojeg grada te štednju s ciljem ‘razmontiravanja’ urbanog tkiva gradova kao i javnih funkcija koje obavljaju. Također smatram da nije vrijeme za izrade stotina elaborata već raditi za povijesne zgrade «replike». Ako je to mogla jedna Varšava nakon drugog svjetskog rata u svojoj povijesnoj jezgri zašto ne bi mogli Sisak i Petrinja. Hoćemo sada se pet godina baviti papirologijom?

Gospodarstvo Sisačko-moslavačke županije je duboko pogođeno potresom. Što bi se Prema Vašem mišljenju trebalo napraviti da se mali i srednji poduzetnici oporave i krenu dizati iz ponora u koji su upali zbog više sile?

Svakako ne na način da im se na korištenje daje kontejner i poljski WC. Prošla su dva mjeseca od potresa, a ono što je trebalo interventno učiniti nije učinjeno. Tako bi veću pomoć našim gospodarstvenicima predstavljalo donošenje lex specialisa, poput Zakona o Gradu Vukovaru, kojim bi se za područje gradova i općina s područja županije omogućile sljedeće pogodnosti: oslobođenje poduzetnika od plaćanja poreza na dobit za određeno razdoblje u slučaju da dobit reinvestiraju u cilju povećanja produktivnosti i zapošljavanja dodatne radne snage, oslobođene od plaćanja članarine Hrvatskoj gospodarskoj komori, odgoda blokade računa poduzetnika i omogućavanje fleksibilnijih uvjeta otplate dugova prema poreznoj upravi, stavljanje u momentalnu funkciju poslovnih prostora koji nisu oštećeni, a u vlasništvu su gradova te dodatno subvencioniranje poduzetničkih kredita, odnosno kamata. Međutim, ništa se od strane središnje države nije predložilo kao magnet za spas gospodarstva Sisačko-moslavačke županije i poticaj dodatnim ulagačima kroz paket poticajnih mjera. Pritom treba u obzir uzeti i subjektivni element, a to je da mi govorimo o trenutno najsiromašnijem području naše zemlje koje je stradalo tri puta. Prvi put u Domovinskom ratu, drugi put u jezivoj pretvorbi i privatizaciji i treći put u katastrofalnom potresu. Nitko se nije sjetio da su građani ove županije bili građani najbogatijeg dijela zemlje i sustavno ih se u 30 godina učinilo sirotinjom. I sad, kad se pojavila zadnja šansa za spas ovih područja, nitko ne nudi sustavna rješenja kako ovo ne bi postala nova Lika. Zar 60 dana treba da bi se donio plan poticajnih mjera za gospodarstvo od nekoliko stranica?

Popravlja li se stanje u sisačkoj bolnici i je li krenula obnova zgrada koje su teško stradale u potresu?

Ono što je odmah drugog dana nakon potresa moralo krenuti u hitnu sanaciju su zgrade sisačke bolnice, ali to je izostalo i do danas nema nikakvih informacija o tome kakva je sudbina bolnice. Nasreću, heroji sisačke bolnice i dalje drže visoki standard svojih usluga i rade u uvjetima kakvi su možda viđeni samo u Afganistanu. Oni su zapravo ponos Hrvatske, od čistačica do voditelja odjela jer improvizacija u kojoj djeluju i pritom su na usluzi svojim građanima je fascinantna i vrijedna divljenja. Stanje je takvo da zgrada stare Interne ima crvenu naljepnicu i ne zna se je li za rušenje ili obnovu. Nova Interna pak ima žutu naljepnicu s preporukom izrade elaborata koji još nije izrađen. Na odjelu oftalmologije otvoren je odjel interne s 12 kreveta u prizemlju zgrade koja ima zelenu oznaku, dok katovi imaju žutu i predstavljaju opasnost za prizemlje. Zgrada kirurgije se stidljivo i kozmetički obnavljala i obnova je stala. Najveće nade su polagane u Centralni paviljon koji nije prošao tehnički nadzor te je cijela priča odgođena za mjesec dana, što je u ovoj situaciji rada bolnice s 30 % kapaciteta i u COVID uvjetima jako zabrinjavajuće.
Sve hitne ambulante, osim kirurških, i dalje funkcioniraju u zgradi Ginekologije, koja je obnovljena za vrijeme mandata bivše županice, i jedina je neoštećena. U 20 kvadrata hodnika te zgrade je čekaonica i za djecu i za odrasle i mjesto je gdje hitni pacijenti primaju neodgodivu terapiju ispred liftova, što je izazvalo i sukobe na sjednici Povjerenstva za intrahospitalne infekcije jer se predlagalo izdvajanje internističkih pacijenata na drugu lokaciju. To je rezultiralo nesuglasicama među zdravstvenim radnicima. I onda, umjesto da se ubrza završetak Centralnog paviljona internističke ambulante, pokušava se izmjestiti na neprikladne lokacije. I dalje se ne zna gdje će se pojedini odjeli useliti, a osim sve većeg broja hitnih pacijenata koji zahtijevaju hospitalizacije među zdravstvenim djelatnicima, sve je veće nezadovoljstvo zbog nedostatka komunikacije i planova za budućnost.

HDZ je na lokalnim izborima kandidirao Ivana Celjaka za gradonačelnika Siska, pa za župana. Zašto je došlo do takvog salta i zašto je HDZ-u važno zadržati vlast u Sisačko-moslavačkoj županiji?

Nakon serije skandala vezanih uz župana Ivu Žinića, o čemu smo sustavno upozoravali skupina mladih ljudi iz Gline i moja malenkost, a ne SDP ili netko drugi, pritom žrtvujući i vlastitu egzistenciju pod učestalim prijetnjama i uz strahove, jasno je bilo da za njega više nema mjesta ni na kakvoj funkciji. Ako se prisjetimo, on je došao na mjesto župana slučajno nakon što je bivša županica podnijela ostavku i vjerojatno nikad ne bi ni pobijedio da se to nije dogodilo, kao što ni gradonačelnik Gline Kostanjević nikad ne bi pobijedio da se nije dogodila iznenadna smrt bivšeg gradonačelnika Gline Bakšića. I to su neoborivi fakti. Vladavinu Ive Žinića pamtit ćemo ni po čemu drugom osim po provodima i sprovodima, i pomalo tužnim pričama o pohlepnom zauzimanju državne imovine u neograničenim količinama i nespretnom opravdanju zašto je isto učinio.

Ivan Celjak je bio desna ruka Ive Žinića i njegov osobni odabir za mjesto dožupana, no na vrijeme je vidio sve nepodopštine aktualnog župana i podnio ostavku na mjesto dožupana i otišao na mjesto bolje saborske plaće. Do prije tjedan dana bilo je sigurno da je upravo on kandidat za gradonačelnika Siska, no direktiva iz Zagreba ga je ipak nametnula kao kandidata za župana. Iako o Ivanu imam dobro mišljenje, za mene je ovo jako neozbiljno i razočaravajuće, a onda ne moram ni pomišljati kako je razočaravajuće za birače HDZ-a. Dakle, nakon što je ostavio izvršnu funkciju u ovoj županiji, sad ju ponovno želi, odnosno ne želi ju, ali ju mora prihvatiti. Tužno, zar ne? Očito je da se zbog postupka obnove, koji još nije ni na vidiku, želi naći kandidat koji će biti odan i provoditi ono što treba jer će se ipak nekakav novac vrtjeti i trebat će imati kontrolu nad time. Ja se ipak nadam da će stanovnici ove županije znati sve odvagnuti i odabrati kandidata koji neće biti kandidat po diktatu ili kandidat na daljinski upravljač.

Nedavno je SDP na nadolazećim lokalnim izborima kandidirao za župana kandidata Daniela Berdaisa kao nezavisnog kandidata, voditelja i suvlasnika na Radio Sisku, koji je poznat po sukobu sa SDP-om u razdoblju Kukuriku vlade. Što mislite o gospodinu Berdaisu?

Ništa. Zanima me samo je li točno da građani Grada Siska plaćaju 500.000 kuna godišnje Radio Sisku za usluge medijskog oglašavanja i promocije i hoće li se taj kandidat, čija se plaća financira novcem svih Sisčana, izuzeti iz daljnjeg vođenja programa i podjele dobiti trgovačkog društva za razdoblje otkad je formalno tobože nezavisni kandidat uz potporu SDP-a? Tužno je da SDP prvi put u povijesti nema kandidata za župana i da se nitko u tijelima te strane nije zapitao kako to da je stranka koja je do 2013. godine bila najjača politička snaga u ovoj županiji postala minorna stranka koja nije zastupljena nigdje osim u Gradu Sisku. Još je tužnije da glavnu riječ na sastancima SDP-ovih tijela vodi suprug gradonačelnice, a kandidat za župana šuti. Najveći tragični trenutak te parodije je da se kandidat pronalazi na brzinu, i to kao rezultat kuhanja ručka u stanu gradonačelnice, i to baš kandidat koji je bio u sukobu sa SDP-om za vrijeme Kukuriku vlade.

Na lokalnim izborima u utrku za Sisak kreću i dvije žene. HDZ-ova Željka Josić suprotstavit će se SDP-ovoj Kristini Ikić Baniček. Što mislite o dvjema kandidatkinjama?

Apsolutno podržavam žene na političkim pozicijama i smatram da bi ih se još i više trebalo odvažiti i uključiti u svijet politike. Jedino što ne podržavam jest kada se žene na izborima kandidiraju, ili uopće ulaze u političku arenu, u ulogama stranačkih pijuna, bez vlastitih ambicija i konkretnih ideja i poteza. A to je ono što Sisku treba – ambicije, ideje i odrješitost. Nisam siguran da išta od toga vidim i u jednoj od dviju kandidatkinja. Katastrofa koja je zadesila županiju i grad bila je prilika da se pokaže tko je što sposoban napraviti, a od nekih smo doznali da su sposobni jedino prebacivati lopticu na druge i podizati tenzije u ionako već napetim trenutcima. Takve kandidatkinje Sisak ne treba, ali ju, nažalost, ima. A još nešto što ovaj napaćeni grad ne zaslužuje jest biti odskočna daska propalim i nezasluženim karijeristima kojima će grad na tri rijeke poslužiti da uplove u sigurnu luku privilegija.

Nikako da čujemo Vaše planove. Je li točno da Vas je kontaktirao čitav niz stranaka, od ljevice do desnice, da budete njihov kandidat za župana Sisačko-moslavačke županije odnosno za gradonačelnika Grada Siska?

Da, dobro ste informirani. Dosad me kontaktiralo 12 političkih stranaka s ponudama da budem njihov kandidat. No ja sam nezavisna osoba, spremna razgovarati sa svakim tko želi dobro ovoj županiji i ovom gradu. Tko me osobno poznaje zna da je to tako. Za mene ne postoji lijevo i desno, već ispravno i neispravno, odnosno dobro i loše. Drago mi je da su raznorazne političke grupacije prepoznale moj rad i borbu svih ovih godina te dosljednost u borbi koja nije bila nimalo laka. To je borba u kojoj uporno želim pokazati da stranačka iskaznica nije potrebna za uspjeh u životu i za rad za svoj kraj. Tako će ostati i dalje. Sustavno sam ukazivao na kriminal, korupciju i samovolju jednog čovjeka, nezakonitosti i mobing njegove pročelnice, a reakcija sustava je bila – šutnja. Tako je i sada kada Ministarstvo pravosuđa i uprave ne želi naložiti moj povratak na radno mjesto, iako su svi postupci s Gradom Glinom gotovi, ali se evidentno mora dobiti na vremenu jer je to prevelik teret i sramota pred lokalne izbore.

Iako vidim da naš sustav više voli poslušnike i stranačke iskaznice, nego ljude koji misle svojom glavom, to ću činiti i dalje. Nakon potresa sam okupio oko sebe pozamašan broj takvih mladih ljudi koji su neiskvareni, preziru politiku i stranačke privilegije, a svoj put vide kao put rada, usavršavanja i rada za opće dobro. I oni su ti koji mi daju snagu. Zato sam odlučio da oni budu predvodnici promjena u Gradu Sisku i izađu na iduće izbore s nezavisnom listom koja će ponuditi nešto novo. Cilj nam je da se nakon lokalnih izbora nijedna odluka u Gradu Sisku ne donosi bez suglasnosti tih mladih ljudi, koji će svoj posao gradskih vijećnika obavljati volonterski jer je to najmanje što mogu dati svom gradu, a vjerujte mi da će tako i biti! Uostalom, ja sam ipak dijete ‘ove čaršije’, a Sisak je moj grad. Zato je on prioritet broj jedan. A moja kandidatura je manje bitna. Zasad se uopće ne opterećujem time, iako su reakcije građana odlične i to je nešto što mi je lightmotiv cijele ove priče pa ću i odluku o svom angažmanu donijeti vrlo brzo.


Komentari