Tko je Hrvatsku oteo narodu i kako mu je vratiti?

“Vratiti Hrvatsku narodu”, naslov je najnovije knjige Josipa Pečarića koji je preuzet od slogana Miroslava Škore iz njegove izborne utakmice za predsjednika države. Ova knjiga, inače, donosi niz osvrta na aktualne probleme hrvatske politike, a dobrim dijelom odnosi se i na političku pojavu predsjednika Domovinskog pokreta. Pečarić je, kao što je poznato, akademik (svojevremeno najmlađi), sveučilišni profesor i matematičar, suradnik i urednik najelitnijih svjetskih časopisa iz ovoga područja, a posljednjih je godina, uz to, objavio niz knjiga iz područja političke i povijesne publicistike, piše Josip Jović za Ritam politike.

Prepoznatljiv je po svom otvorenom, oštrom i polemičkom stilu. Pisao je, tako, o sustavnoj proizvodnji jasenovačke mitologije u funkciji diskreditacije cijele nacije, branio je Tuđmanovu baštinu u jeku “detuđmanizacije”, zagovarao je dostojanstvo branitelja i optuženih pred međunarodnim i pred domaćim sudovima, stao je u obranu prava Hrvata iz Herceg-Bosne, itd. Zbog svega toga dospio je na crnu listu “desničara” iliti “ekstremnih” desničara, što mu je zapriječilo pristup tzv. mainstream medijima.

Pečarić je podržavao Škoru u predsjedničkoj kampanji, kao što i sada podržava pokret kojega je on osnovao. Ponajviše ga je privukla Škorina jasna definicija rata devedesetih kao “srpske agresije na Hrvatsku”, umjesto raznih eufemizama koji se koriste poput “velikosrpske agresije”, “Miloševićeve politike”, “nesretnih sukoba” ili čak “građanskog rata”. U Hrvatskoj je, misli Pečarić, na djelu faktična srpsko-hrvatska koalicija te koalicija HDZ-a i SDP-a, koja bi mogla postati i formalnom. A put da se to ne dogodi jest okupljanje svih desnih stranaka za što su, navodno, svi iz tih stranaka, „ali pod jednim malim uvjetom: ja moram biti vođa“. Škorin je Domovinski pokret središnja točka tog okupljanja.

A važnost budućih izbora je presudna za budućnost Hrvatske.



Pečarić ne dvoji kako je globalizam usmjeren protiv malih naroda, ali nacionalne države nisu i ne mogu biti tempi passati. U to ga uvjerava i stav Donalda Trumpa koji je kazao kako “budućnost ne pripada globalizmu nego suverenim i slobodnim narodima”. Pobornik suvereniteta malih naroda bio je i Franjo Tuđman, kao što je danas Viktor Orban i zato ih, iz tzv. međunarodne zajednice, kojom upravljaju moćni svjetski lobiji, odbacuju.

Nije slučajno, da svi naši vodeći političari dolaze iz Ministarstva vanjskih poslova. Tamo su odgojeni i preparirani za “novi svjetski poredak”. Škoro je iznenadna, elementarna pojava izvan tih glavnih tijekova, stranaka i utjecaja, on remeti stvoreni mir i podjelu moći, sve što je postigao je svojim radom, on i ne pripada klasi političara koji sluganstvom grade karijere. Tako zaključuje Josip Pečarić.

No, vratimo se imperativnom naslovu knjige: Vratiti Hrvatsku narodu! Tko je Hrvatsku oteo narodu i kako je narodu vratiti, pitanje je sad. Otele su je političke strukture koje su se birokratizirale i otuđile od naroda, povodeći se za vlastitim interesima i za interesima moćnih svjetskih i europskih ekskluzivnih krugova, koji su interesi u suprotnosti s interesima naroda. A vratiti državu narodu znači novi strateški smjer i niz konkretnih poteza u jednom vrlo širokom rasponu.

To znači, između ostalog, učiniti zastupnike stvarnim zastupnicima birača, omogućiti iseljenicima slobodan pristup izborima, ukloniti visoke prepreke za raspisivanje referenduma, neobrađena državna zemljišta dati u ruke onima koji žele proizvoditi hranu, proglasiti gospodarski pojas na moru, vratiti naftnu, farmaceutsku i financijsku industriju u državne ruke, staviti djelovanje središnje banke pod kontrolu Sabora, zaustaviti posvemašnju pljačku javnog novca, zaustaviti egzodus stanovništva, objektivno vrednovati povijesne događaje, pravosuđe i upravu staviti u službu građana, poštivati moralna i vjerska uvjerenja većine, razvijati kulturu ljepote, dobrote, istine i plemenitosti.

Sve to može nekome izgledati kao nemoguća misija. A nije tako. Potrebna je samo dobra politička volja. U ovo doba gospodarske i zdravstvene krize i oni koji su do jučer olako sve slične zahtjeve proglašavali pukim populizmom sada se okreću vlastitim potrebama, vlastitim snagama, vlastitoj državi i domovini. Samo što će svi takvi to brzo zaboraviti čim kriza umine, piše Josip Jović za Ritam politike.

Komentari