Tajnik udruge Vlasništvo i posjed, Josip Hrastić: Vlasnik mora investirati 150 tisuća kuna da bi mu se u stan vratio zaštićeni najmoprimac

screenshot Z1

Prema presudi Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, nemogućnost vlasnika da koriste vlastite stanove u kojima žive povlašteni najmoprimci, odnosno ostvare odgovarajuću najamninu, predstavlja povredu prava na mirno uživanje vlasništva.

Riječ je većinom o stanovima oduzetim od strane komunističkih vlasti nakon Drugog svjetskog rata. A o značaju presude za vlasnike stanova govorio je Josip Hrastić, tajnik udruge Vlasništvo i posjed u Terapiji kod Opačka.

Hrastić ističe kako to nije prva presuda u tom predmetu nego već peta po redu. Prva presuda bila je još 2014. godine.

“To je ta čuvena presuda Statileo kojom je Europski sud za ljudska prava identificirao sve nedostatke postojećeg zakona, odnosno zakonske legislative u Hrvatskoj i naložio da se ti nedostaci otklone”, istaknuo je.


Tada su, za vrijeme Milanovićeve vlade, pripremljeni prvi zakonski prijedlozi i zakonski amandmani, no Hrastić ističe kako su pred kraj mandata odustali.

“Nakon toga se time u kratkotrajnom mandatu krenula baviti Oreškovićeva vlada, da bi na kraju dogurali do toga da je 2018. godine došlo do donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova kojeg je dvije godine nakon toga, Ustavni sud u cijelosti srušio”, rekao je.

Tvrdi kako su u međuvremenu dolazile nove presude ECHR-a, a svakom od njih Hrvatska je pravomoćno osuđena za kašnjenje ljudskih prava. U ovoj posljednjoj presudi, za dva stana dosuđena je odšteta od milijun i 200 tisuća kuna.

Hrastić dodaje i kako je nakon Statilea hrvatsko pravosuđe počelo samostalno rješavati predmete u Hrvatskoj, stoga predmeti više ne odlaze masovno u Strasbourg, osim ako ne prođu u Hrvatskoj.

‘U novom popisu stanovništva nema pitanja o zaštićenim najmoprimcima’

“Jako je zanimljiva činjenica da u novom popisu stanovništva koji će biti, nema pitanja o zaštićenim najmoprimcima” rekao je te smatra kako je “idealna situacija da se točno definira u broj koliko ih ima”.

Tvrdi i kako nije točno da zaštićenih najmoprimaca ima 11 – 13 tisuća jer svi barataju podacima popisa stanovništva iz 2011. godine, a od tada se smatra puno toga promijenilo.

Dodaje kako nema 3750 takvih stanova jer je popis Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN), napravljen nakon donošenja zakona, pokazao da tih stanova ima negdje oko tisuću.

“Tim podacima raspolažemo i mi. Tu je velika većina u Zagrebu, nekih 600-tinjak, oko 400 stanova u Splitu, a ima isto tako nešto slučajeva u Rijeci, Šibeniku i Dubrovniku”, rekao je Hrastić.

‘Država je tu jedini i glavni krivac’

Smatra i kako najveću odgovornost za ovakvo stanje snosi država.

“Država je tu jedini i glavni krivac. Jedini tko može uvesti reda i riješiti taj problem je država. A država čini sve da to ne riješi jer nema pametnog obrazloženja zašto se to 30 godina ne rješava” rekao je Hrastić.

Izlike kako je to jako kompleksan i težak problem smatra neopravdanim.

“Gledajte mi smo imali rat, prošli kroz okupaciju, ušli u EU i NATO. Mi smo riješili niz velikih i ozbiljnih problema i sad nas nitko ne može uvjeriti da je to toliki problem koji se ne može riješiti 30 godina” rekao je.

Izjave predsjednice Udruge Hrvatski savez stanara građana Zagreba, Gordane Vojković kako je problem povrata stanova prvi ozbiljno pokrenuo premijer Andrej Plenković, Hrastić smatra netočnima.

Tvrdi kako je velika većina stanova oduzeta poslije Drugog svjetskog rata, “u svim mogućim i nemogućim oblicima” te kako vlasništvo tih stanova nikada nije bilo upitno.

“Vlasnici su oduvijek željeli vratiti te stanove, ne samo u Hrvatskoj državi nego i u Jugoslaviji gdje je to bilo apsolutno nemoguće”, rekao je te dodao kako su vlasnici poduzimali sve, no kako to pravosuđe to nije dozvoljavalo.

“Nije bilo nikakvih šansi da vi na hrvatskim sudovima dobijete spor protiv zaštićenog najmoprimca. To je praktički graničilo s nemogućim”, dodao je.

Naglašava kako su vlasnici stanova uvijek težili njihovom povratu, no kako su tek 2014. godine s presudom na slučaju Statileo dobili međunarodni zakonski okvir.

Ako ne riješimo taj problem na vrijeme, nastupit će sankcije EU

“Na neki način, država Hrvatska je pod pojačanim nadzorom Odbora ministara Vijeća Europe, prema tome mi taj problem moramo riješiti jer ako ga ne riješimo u neko dogledno vrijeme će nastupiti sankcije”, rekao je Hrastić.

Smatra i kako je nešto kod sporne presude ustavnog suda bilo “jako jako čudno”.

“Vi kad čitate tu presudu, vi se ne možete oteti dojmu da je ona pisana apsolutno i potpuno u korist zakona. Imate nekoliko članaka gdje vi kad čitate ne možete vjerovati, zakonodavac je uspio ovo, zakonodavac je uspio ono, sjajno je riješeno ovo, sjajno je riješeno ono… i onda u zadnjoj rečenici kaže da se zbog prevelikog tereta prebačenog na najmoprimca, zakon ukida”, osvrnuo se.

‘Ne možemo se oteti dojmu da je odluka Ustavnog suda bila u zadnji čas prebačena na drugu stranu’

“Ne možemo se oteti dojmu da je odluka Ustavnog suda bila u zadnji čas s jedne strane prebačena na drugu stranu. Isto tako je bilo jako čudno da se ta odluka objavila na sjednici koja je tretirala metapolitički proces stožera. Na neki način je sve to skupa proletjelo ispod radara, a i poslužilo je kao način da se kaže ‘evo pa ne sudimo mi baš sve u korist vladajućih'”, smatra Hrastić.

Sukladno odlukama Ustavnog suda piše se i novi zakon, no udrugu Vlasništvo i posjed brine što bi moglo i na novi zakon doći 30-50 zahtjeva za ocijenim ustavnosti te smatraju kako je veliko pitanje hoće li taj zakon poživjeti i proživjeti tih nekoliko novih pet godina koje su određene.

Hrastić ističe i kako je starim, poništenim zakonom predviđen rok od pet godina do povratka stanova te da će se to donošenjem novog zakona dodatno prolongirati za još pet godina.

‘Postoji cijeli rašomon imovinsko-pravnih odnosa bez čijeg rješavanja obnova neće biti moguća’

Osvrnuo se i na problematiku oštećenih oduzetih stanova u potresu.

“Vi sad možete čuti od samog početka da je taj zakon neprovediv. Mi smo to od samog početka rekli zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa” rekao je te dodao kako su to uglavnom stanovi koncentrirani u Donjem gradu.

“Imate jako puno tih slučajeva gdje vlasnik ne može raspolagati svojim stanom jer mu je unutra zaštićeni najmoprimac, imate i slučajeva gdje je to još uvijek u postupku denacionalizacije pa se to jako sporo i neefikasno rješava. Dakle imate cijeli rašomon tih imovinsko-pravnih odnosa bez čijeg rješavanja ta obnova neće biti moguća” naglasio je Hrastić.

‘Vlasnik mora investirati 150 tisuća kuna da bi mu se u stan vratio zaštićeni najmoprimac’

Dodaje i kako se vlasnicima stanova u takvoj situaciji ne isplati plaćati obnovu.

“Stavite se u položaj vlasnika koji sada mora investirati 20 posto sredstava u obnovu ‘svog’ stana, cijele kuće ili strukturnu obnovu objekta i sad imate recimo investiciju od nekih 100, 150 ili 200 tisuća kuna. Zašto? Da bi mu se kad to sve bude gotov u taj stan vratio zaštićeni najmoprimac koji to plaća 150 kuna mjesečno? Nema takvog čovjeka koji bi na takvu stvar razumno pristao”, rekao je.

“Dakle tu će se opstruirati na sve moguće i nemoguće načine dok se ne riješe imovinsko-pravni odnosi, dakle dok se ne donese neki suvisli zakon koji bi jamčio sa sigurnošću povrat imovine u tom i tom periodu”, dodaje Hrastić.

Smatra i kako su dosadašnji postupci izvrstan način da se sve skupa izigra jer je sve legalno i zakonski budući da se svakih nekoliko godina se ciklično donose i ukidaju zakoni s novim rokovima.

Država raspolaže s 30 tisuća stanova

Tvrdi i kako problem nije nerješiv s obzirom na broj stanova kojima raspolažu država i grad.

“Država ima 30 tisuća stanova, a grad Zagreb ih ima na tisuće. Od toga je većina useljena bez ikakve pravne osnove. Dakle sve bi se to u jednoj pravnoj državi, dobro organiziranoj državi moglo regulirati. U roku godinu dana bi sve moglo biti riješeno. Svi bi bili zadovoljni, svi bi dobili neke zamjenske stanove. Zakon o otkupu državnih stanova je predviđao da će se prikupljena sredstva investirati u gradnju stanova za smještaj zaštićenih najmoprimaca. Nije ni jedna kuna otišla za tu svrhu”, zaključio je Hrastić.

 

 

 

Komentari