“U ovom trenutku i takva solucija je u procesu analize i razrade i ako drugog efekta, odnosno druge metode neće biti rezat će se, i plaće u javnom sektoru će se rezati. Teško je reći tko bi bio prvi na udaru, ali ono što je činjenica, dakle, horizontalna mjera na kakav način smo išli prema realnom sektoru ići ćemo i prema javnom”, rekao je ministar gospodarstva Darko Horvat.
Čak i oporba zagovara investiranje i očuvanje radnih mjesta kao i proširenje mjera za spas ekonomije, ali i napominju – ne smije se dirati one koji su prvi u borbi s virusom.
“Plaće dužnosnika, političara, namještenika su za rezati na prvom mjestu, a one koji se ne smije dirati su zdravstveni sektor, policija, na čijim leđima ovo leži”, rekao je saborski zastupnik Božo Petrov.
“Nadam se da će za vikend vidjeti gdje su moguće uštede po resorima i na plaćama i doći s rebalansom budžeta”, rekla je Anka Mrak Taritaš.
No predstavnici sindikata jednostavno ne prihvaćaju mogućnost da i oni koje oni zastupaju kao i radnici u realnom sektoru koji pune proračun za njihove plaće moraju podnijeti teret krize.
Sindikati pozivaju na oprez, rezanja još ne dolaze u obzir, kažu, jer ne smijemo dopustiti scenarij s posljednjom krizom koja je kod nas trajala čak šest godina.
Sve diraj samo plaće ne diraj
“Plaće, materijalna prava, radna mjesta bilo gdje u državnoj lokalnoj upravi, javnom sektoru, bilo u privatnom, su zadnje što se može dirnuti. Treba dirnuti sve drugo jer tako jedino čuvamo gospodarstvo i radna mjesta”, rekao je predsjednik HNS-a Krešimir Sever.
Takvo licemjerno objašnjenje poput ovog kojeg je dao Sever je nevjerojatno. Naime, u 6 godina krize iz koje smo se jedva počeli izvlačiti jedino radnici u javnom sektoru nisu trpjeli ništa. Naime za razliku od realnog sektora u kojem je došlo do masovnih otkaza, u javni sektor izgubio je tek par beneficija poput cipelarina i sličnih gluposti koje uhljebi sebi dodaju na plaću te zagarantirane godišnje povišice.
Ponovno Sever, a uskoro će to pokazati i ostali predstavnici sindikata pokazati kako su potpuno odvojeni od stvarnosti. Upravo je strah svih dosadašnjih Vlada, koje su nemilice punile javni sektor svojom stranačkom vojskom, njihova nespremnost i nesposobnost da naprave korjenite ekonomske reforme, od fiskalnih politika preko porezne politike do racionalizacije javnog sektora odužila trajanje krize u Hrvatskoj više nego u ostalim zemljama. Upravo je to jedan od razloga zbog kojeg je i do ove krize rast gospodarstva Hrvatske zaostajao za usporedivim zemljama iz EU i susjedstva.
Prazne floskule sindikalnih vođa
Kad Sever kaže da plaće u javnom sektoru, jer na privatni on ni ne može utjecati zbog toga što radnici iz privatnih kompanija bježe od praznih floskula koje prosipaju vođe sindikata, zadnje u što se može dirnuti jer ne smijemo dopustiti scenarij iz posljednje krize treba ga podsjetiti na taj scenarij kojeg su radnici kojeg on, Vilim Ribić i ostali predstavljaju. Naime za vrijeme šest godina krize u vrijeme kad su radnici u privatnom sektoru masovno ostajali bez posla, zbog zatvaranja skoro 20 tisuća obrta i malih poduzeća, a riječ je o nevjerojatnom broju od 200.000 radnika, broj radnika u javnom sektoru rastao cijelo vrijeme. Bez posla je tada ostalo samo šest (6) državnih službenika. I to jedva.
A ti radnici se plaćaju iz proračuna, te su oni, iako nominalno plaćaju porez, neto primatelji iz proračuna jer njihov dohodak dolazi primarno iz njega. Dakle oni plaću i poreze, ma kako to netko pokušao protumačiti solidarno, dobivaju i plaćaju isključivo i jedino novcem kojeg radnici iz realnog sektora uplate u državni proračun. Nikako drugačije.
I ne ovdje se ne govori o medicinskim sestrama, liječnicima, policajcima, vatrogascima, vojsci pa ni komunalnim radnicima. Ovdje se isključivo i jedno govori o velikom broju birokratsko-političke klase, onog što nazivamo uhljebima, koja ograničava mogućnost i za rast plaća onog dijela radnika u javnom sektoru koji je taj veće apsolutno i zaslužio.
I dok će nas sindikati i drugi uvjeravati kako država ima novca za daljnje održavanje tog preskupog aparata ima činjenica je da ga nikad nije ni bilo.
Oni predstavljaju samo svoje trenutne članove, a većina ako ne i skoro svi članovi tih sindikata radi za državu ili u tvrtkama u državnom vlasništvu. No budimo realni. Sever, Ribić i slični vođe sindikata služe primarno kao pregovarači oko kolektivnih ugovora, folklora za narodne mase. Tako sindikati svake godine pregovaraju za veće plaće jer jedino oko toga još mogu pregovarati jer ostalo je, zna se, već osigurano.
