Što bi nam danas rekao Vlado Gotovac?!

screenshot

Prošlo je 20 godina kako nas je napustio jedan od najvećih suvremenih mislilaca hrvatske politike. Vlado Gotovac svoj bogat, ali tegoban život, pun borbe i protivljenja, završio je 7. prosinca 2000., u 71. godini života.

Nakon smrti postao je ikona borbe za istinsku slobodu, kako onu materijalnu u vidu hrvatske nezavisnosti, tako možda još više za onu ‘nevidljivu’, mentalitetnu, s ambicijom da mijenja provincijalni duh hrvatskog čovjeka. Biblijska realnost kako niti jedan prorok nije dobrodošao među svoje nije zaobišla ni Vladu Gotovca. Za života je plivao uvijek protiv struje ne pristajući na njegove mirne rukavce koji su mu mogli pružiti stabilnost i život bez stresa. Znao je da ako na to pristane, ta ustajala i smrdljiva voda oportunizma i banalnosti, koju je prezirao više od ičega, umrtvit će njegovu hitru misao i duh slobodarskog revolucionara u njemu.

Nije bio političar opće prakse, kakvih danas u politici ne nedostaje, nije ni bio političar. Bio je prorok koji je o politici prosuđivao, a ona mu je donijela samo teret, teret koji ga je nadahnjivao da ju mijenja iznova, u teškim vremenima koja je duboko proživljavao.
Vječiti oporbenjak, kako je samog sebe zvao, nije imao puno izbora. U komunističkim procesima protiv njega, kada je bio jedan od mnogih koji su tražili pluralizam i dekriminalizaciju hrvatstva, bio je svjestan svoje uloge pisca, urednika i javnog radnika. Već tada je spoznao kako nije političar, ali baš se politika s njime poigrala. Služeći svojoj slobodi u tom neslobodnom svijetu barbarskog ugnjetavanja ljudskog dostojanstva, služio je i općoj ideji slobode jednog neslobodnog naroda.

Dolaskom demokratskih promjena među prvima je razotkrio HDZ-ov masovni pokret koji je postao još jedan u nizu kolektivizama, samo zamijenivši onaj socijalistički. Gotovčevo inzistiranje na slobodi pojedinca priskrbilo mu je još jednu etiketu – protivnika države za čiju je slobodu robijao. “Kako površno i banalno” – sam bi rekao. Njegova ideja Hrvatske bila je duboka, prožimajuća, daleko od ideje krilatice “sve za Hrvatsku, Hrvatsku nizašto” jer po njegovom shvaćanju Hrvatska nije trebala biti bilo kakva, već dom svih svojih građana, stijena izgrađena na pravdi, socijalnoj jednakosti i liberalnoj demokraciji.



Kada je njegovo shvaćanje borbe protiv autoritarnog HDZ-a postalo teret i u stranci koju je vodio, nije se libio u 68. godini života krenuti iz početka i stvoriti novu stranku koja je trebala započeti suvremenu obnovu liberalizma sazdanog na moralu. Doživio je stvarni dodir demokracije sudjelovanjem u demontiranju HDZ-a s vlasti i kreiranju prve koalicijske Vlade u demokratskoj Hrvatskoj. No, za njega ni tu nije bio kraj propitkivanja vlasti u kojoj je sam sudjelovao. Jednom prilikom je rekao da njegova stranka čini većinu, ali da koalicija nije narodna fronta koja će njemu začepiti usta.

Vlado Gotovac danas bi imao 90 godina. Da je poživio, vjerojatno bi imao štošta za reći. Siguran sam da bi bio vrlo nesretan jer poimanje politike i djelovanja za opće dobro od njegovog vremena nije se pomaklo s mjesta. Državom drmaju glumci u dobrim odjelima, potpuno odmaknuti od realnih problema, krade se nemilice kao i devedesetih, društvo nam je u manijakalnom poniranju između dijalektike i korupcije. Sve je više države, sve manje njezinih građana, slobodnih pojedinaca.

Vlado Gotovac je umro, ali i dalje živi. Svoju borbu za vlastitu viziju Hrvatske, drukčiju od ove današnje, ostavio je na univerzalno korištenje. Gotovac nije ničiji, on pripada svakome tko dijeli njegove vrijednosti. Njegova Hrvatska je poštena zemlja ostvarenih pojedinaca koji sebe daju za opće dobro, a interese Hrvatske stavljaju iznad partikularnih interesa grabežljivih hulja. Vlado Gotovac je svojim djelovanjem i ljubavlju Hrvatsku zadužio. Pravo je pitanje je li njega Hrvatska zaslužila.

Komentari