Katolička crkva godišnje iz proračuna dobije izravnu dotaciju u iznosu od oko 300 milijuna kuna. Novca svih građana Republike Hrvatske. Nije ona jedina vjerska zajednica koja se financira iz proračuna, piše Tomislav Stipić, kolumnist i politički analitičar portala Danica.
Ugovore s državom imaju još i Srpska pravoslavna crkva, Islamska zajednica i ostale manje vjerske zajednice. No Katolička crkva “strši” s iznosima, što ne treba čuditi jer je najveća.
U razgovoru za RTL predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, nadbiskup zadarski Želimir Puljić, odbio je dati podatak koliko godišnje Crkva potroši i na što se odnosi taj trošak. Najprije je rekao kako on to ne prati, da bi za taj podatak trebao pitati ekonoma, no na upornost novinarke postao je oštar i izjavio kako nije lijepo pitati “domaćina na što se troši novac“.
Otišao je i korak dalje te u kameru rekao neistinu kako Crkva novac troši transparentno i kako izvješćuje “gdje treba, koliko smo potrošili i koliko u što“. I još je pobožno zaključio kako on nije na nekom ispovjednom razgovoru. Vrlo transparentno, nema šta.
Tvrtka Pokora d.o.o.
Nije mi ovdje namjera aktualizirati Ugovore RH sa Svetom stolicom, iako sam kao teolog prilično siguran kako je došlo vrijeme za preispitivanje. Problem današnje Crkve u Hrvatskoj leži upravo u činjenici što je ona zatvorena, anakrona i netransparentna. Nakačeni na državnu sisu, njezini prvaci bez imalo skrupula poručuju javnosti kako su oni iznad zakona i pravila.
Doduše, ne možemo tražiti od Crkve nešto čega se ne drži ni država. Još uvijek nemamo mogućnost pratiti svaku isplatu i uplatu u Državnom proračunu, a pitanje kad ćemo i imati iako je HDZ-ov Gordan Jandroković eksplicitno to obećavao u kampanji. No, Crkva je zajednica vjernika, građana koja novac prima od svih ljudi u Hrvatskoj i trebala bi polagati račune, odnosno država bi to od nje trebala tražiti.
Nadbiskup Puljić nije primjer transparentne osobe. Kao dubrovački biskup bio je upetljan u razne sumnjive transakcije, a jedna od tvrtki povezanih s Crkvom ironično se nazivala Pokora d.o.o. O tome je svojedobno pisao Dubrovački dnevnik.
Za pokoru je biskup Puljić ostavio svom nasljedniku Mati Uziniću nesređenu biskupijsku kesu, no Uzinić je, prvi od svih biskupa u Hrvatskoj započeo praksu objavljivanja financijskih izvještaja svoje biskupije. Nadbiskupu Puljiću to očito nije interesantno, on nastavlja starim obrascima skrivanja i netransparentnosti.
Vraćen dio imovine
Nadbiskup Želimir Puljić morao bi znati da ne može novac hrvatskih poreznih obveznika uspoređivati s “domaćinom“. Jer domaćin troši vlastiti novac, krvavo zarađen i ne mora polagati račune nikome. Niti ga netko ima pravo pitati na što je potrošio vlastiti novac.
Novac koji Crkva dobiva iz proračuna nije njezin novac, samim time ni novac nadbiskupa Puljića, već je to novac poreznih obveznika koji protiv svoje volje financiraju Katoličku crkvu, kao i još puno toga u ovoj državi a da ih nitko ništa nije pitao.
Ako je već tako, najmanje što Katolička crkva u Hrvatskoj treba napraviti jest objavljivati financijska izvješća i prikazati sve troškove koje je imala. To bi bio minimum poštovanja prema svim građanima Republike Hrvatske, ali i prema vlastitim vjernicima. Bilo bi nadasve korisno da se u takvoj praksi pridruži i država i prisili Crkvu da objavljuje financijske izvještaje. I da nadbiskup Puljić više ne može olako u kameru trivijalizirati pitanje našeg novca.
Na koncu, došlo je vrijeme da se “Vatikanski ugovori“ preispitaju. Crkva u Hrvatskoj raspolaže velikim kapitalom, u brojnim poslovnim izletima sudjelovali su i njezini predstavnici. Crkvi je vraćen dio imovine, u ovih 20 godina koliko joj se isplaćuje iz proračuna dobila je od hrvatskih poreznih obveznika cca 5 milijardi kuna, direktnih dotacija bez novca iz lokalnih proračuna.
Za siromašnu Crkvu
U vremenima kada se mijenjaju ekonomske paradigme i kada nastupa vrijeme krize, potrebno je uložiti dodatan napor kako bi se stabilizirale državne financije. Naravno, teško je očekivati od HDZ-ove većine bilo kakvo stezanje remena prema Crkvi koju vrlo često koristi na predizbornim plakatima i u propagandne svrhe.
Isto tako, Crkvi je to milo jer joj ta nacionalističko – klerikalna simbioza garantira društveni položaj i financijsku moć. Opet preko naših leđa. Hrvatska diplomacija, pogotovo njezin samosvjesni dio trebala bi iskoristiti pontifikat pape Franje koji se zalaže za siromašnu Crkvu, Crkvu periferije i odbačenih, Crkvu koja prezire novac.
Kad bi ga se suočilo s činjenicama i slikom Crkve u Hrvatskoj, vjerujem da bi i sam Papa rado potpisao novelaciju “Vatikanskih ugovora“. S obzirom da je sukreator vanjske politike, evo prilike predsjedniku Zoranu Milanoviću da bude koristan. Normalno, Hrvatska je sekularna država, piše Tomislav Stipić, kolumnist i politički analitičar portala Danica.
