Smrt jednog gradonačelnika ili kako očuvati vlastito dostojanstvo?!

Foto: Robert Anic/PIXSELL/facebook

Nakon iznenadne smrti zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića društvene mreže dobile su novu temu tjedna. Naravno tema oko koje su se podijelili neumorni ‘Facebook ratnici’ ovaj put je bila oko narodne izreke ‘o mrtvima sve najbolje’. Ovotjednu ofenzivu ovaj put je pokrenuo kontroverzni osnivač portala Index.hr Matija Babić koji je u svom tekstu o smrti Milana Bandića jasno dao do znanja kako se takvih narodnih mudrosti ‘treba kloniti’.

Babić nam je time predstavio novu izreku ‘o mrtvima sve najgore’ koju je smislio pojedinac, u ovom slučaju Babić sam, jer prema njegovim riječima ‘Narod nikad ništa pametno nije smislio’.

Nema baš puno smisla komentirati izljeve pameti Matije Babića, kojemu se, poput ostale novokomponirane ‘intelektualne’ elite u posljednjih dvadesetak godina, preko jezika prevaljuju ideje o društvenom inženjeringu i zatiranju osobnih sloboda u službu ‘spašavanja’ tog istog naroda. Taj koncept je postao itekako poznat, svima je već jasno koliko je spomenuti portal kojemu je Babić ‘otac’ vodio snažnu kampanju zatvaranja i zazivao oštre epidemiološke mjere kroz što veće ugnjetavanje osobnih sloboda, oduzimanja ljudima prava na rad i represiju nad tim istim ‘glupim’ narodom kojega valjda Babić i ekipa trebaju ‘spasiti’.


Babić naravno misli kako on nije taj ‘narod’, kako ljudi koji dijele njegov stav također nisu ‘narod’, već kako je ‘narod’ nekakva nakupina zadrtih, nepismenih idiota, koje Babić i njegova ekipa elitista treba izvesti na pravi put pa makar i batinama. Tu koncept dostojanstva Matiji Babiću, ali i ostalim promotorima društvenog inženjeringa i ‘spašavanja’ naroda nije u prvom planu, ako im uopće je u bilo kakvom planu. Najme Babić ima nekakvu diplomu koliko mi je poznato, pa bi mu samim time trebalo biti jasno kako ta narodna izreka ‘o mrtvima sve najbolje’ svoje korijenje seže duboko u povijest, točnije u antičku Grčku čija filozofija nas uči kako čovjek čuva svoje dostojanstvo čuvanjem  dostojanstva mrtvog čovjeka, pa čak i onda kada je to dostojanstvo pogaženo od strane istog. Tu je razlika između onog naroda koji pokapa svoje mrtve i onog naroda koji svoje mrtve odbacuje u prvu raku, odnosno tu je razlika između civiliziranog čovjeka i neciviliziranog čovjeka.

Mi o Milanu Bandiću imamo svoja mišljenja, kritizirali smo ga kroz svih dvadeset godina njegove vladavine. Neki su ga voljeli, drugi ga nisu voljeli, gotovo nitko nije bio ravnodušan prema liku i djelu zagrebačkog gradonačelnika, pogotovo zato što su se njegovi politički potezi reflektirali na sve nas koji živimo u Zagrebu, te smo svi osjećali posljedice njegovih odluka. Gotovo svi se možemo složiti koliko je štete njegova vladavina uzrokovala glavnom gradu, koji se posljednjih dvadeset godina razvijao puževim koracima, dok smo svi mi financirali i još financiramo vojsku gradskih poslušnika i uhljeba kojima je osigurao te pozicije upravo Milan Bandić. Da svi smo kritizirali čovjeka čiji se rad, odnosno ‘delanje’ reflektiralo na naše živote. No ono što je zagrebački gradonačelnik nosio na duši je s tom dušom i napustilo njegovo tijelo, a na nama je da to tijelo dostojno sahranimo, jer nije Milan Bandić najgori od najgorih, on je samo čovjek koji je bio u poziciji pokazati ono najbolje i ono najgore od sebe, a na kraju o tome će svoj sud dati povijest, a ne mi koji smo emocionalno kompromitirani.

Tako da slavlje smrt čovjeka, bio on Milan Bandić ili netko drugi nije nešto što nas žive čini nešto više plemenitima ili nešto više dostojanstvenima. Upravo suprotno, to slavlje smrti izvlači iz nas ono najgore, jer opasno naivni su ljudi poput Matije Babića koji misle kako bi bili isključivo nesebični i isključivo plemeniti  da su se našli na poziciji na kojoj je bio Milan Bandić. Naše namjere mogu biti najbolje i gotovo sigurno nekada davno i namjere Milana Bandića su bile najbolje, ali isto tako ima još jedna narodna izreka koja kaže kako je ‘put do pakla popločen dobrim namjerama’ i svi mi koji smo imamo nešto životnog staža jako dobro razumijemo tu izreku, čini se kako ju Matija Babić ne razumije, no ipak on sam kaže kako se ‘takvih izreka treba kloniti’.


Komentari