Psihologinja o zabrinjavajućim podacima ‘Treba im pružiti kvalitetan građanski odgoj, a aktivno građanstvo ne smije biti privilegij, već pravo svih učenika’

Jelena Matić Bojić Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Mladi u Hrvatskoj ne znaju što je Ustav, tko je na vlasti, brane ZDS, homoseksualnost smatraju poremećajem ili bolesti,… Rezultati istraživanja političke pismenosti učenika i učenica pokazali su zabrinjavajuće stanje. 

Manje od 60 posto učenika zna što je Ustav, a samo 42 posto tko je trenutni premijer, također manje od polovice prepoznaje definiciju političke opozicije.

Upotrebu pozdrava ‘Za dom spremni’ na spomenicima i znakovlju iz Domovinskog rata 45 posto smatra opravdanom. Nešto manje od trećine učenika smatra NDH fašističkom tvorevinom, a njih više od polovice je neodlučno.


Otprilike trećina smatra da je homoseksualnost poremećaj ili bolest te da homoseksualne osobe ne bi trebale javno istupati zbog opasnosti od lošeg utjecaja na mlade.

Na uzorku od 1122 učenika i učenica završnih razreda srednjih istraživači s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, Centra za studije jugoistočne Europe na Sveučilištu u Grazu i GONG proveli su istraživanje u ožujku.

“Rezultati u velikoj mjeri repliciraju nalaze prošlog istraživanja političke pismenosti
učenika završnih razreda srednjih škola. Razina političkih znanja učenika i 2015. godine
bila je prilično niska, kao i njihova politička participacija. Utoliko možemo govoriti da su
rezultati očekivani”, govori nam psihologinja Jelena Matić Bojić iz Instituta za društvena istraživanja.

Dodaje kako je odmak od nalaza iz 2015. godine vidljiv kod različitih socio-političkih stavova, pri čemu učenici pokazuju određeni pomak ka stavu koji je bliži demokratskoj političkoj kulturi.

Primjerice, imaju pozitivnije stavove, kako navodi, prema medijima i slobodi govora, veći odmak od etnocentrizma, pozitivnije stavove prema manjinskim skupinama i manju autoritarnost.

‘Mladi u prosjeku nisu zainteresirani za politiku, a od nje nekad i zaziru’

Kao razloge takvih rezultata navodi to što su mladi u ovoj dobi (16-19 godina) u takvoj razvojnoj fazi da se pretežno bave svojim mikrosvijetom.

“To je logično i poželjno jer se radi o vremenu kad konačno sazrijevaju kao pojedinci, sa svim svojim budućim ulogama. Oni u prosjeku nisu zainteresirani za politiku, a od nje nekad i zaziru. Mislimo da je to svakako jedan od razloga ovakvih nalaza, ali da ih ima još”, objašnjava.

Zatim ističe kako dijelu njih nedostaju prave informacije i kvalitetno pojašnjenje toga zašto i kako politika itekako utječe na njihove živote. “Svoju ulogu u svemu imaju i mediji, roditelji, svi mi koji činimo društvo u kojem mladi odrastaju. Svi imamo moć da osnažimo mlade za kritičko promišljanje i djelovanje, samo je pitanje koliko i kako tu moć koristimo”.

Kao najveći problem smatra to što se sustavno pokazuje razlika između političkih znanja, političke participacije i razvijenosti demokratskih stavova među učenicima koji pohađaju
različite vrste srednjoškolskih programa.

‘Učenici strukovnih škola imaju manje demokratične stavove od učenika u gimnazijama’

Tako učenici strukovnih programa, a posebno trogodišnjih, imaju znatno niže rezultate na testu političkih znanja, ali i stavove koji su značajno manje demokratični ili više isključivi, nego što je to slučaj kod učenika gimnazijskih programa, naglašava.

“Iako se ovakve razlike u stavovima i znanjima među učenicima gimnazijskih i strukovnih programa vrlo često dobivaju i kad je riječ o drugim temama, smatramo da politička kompetencija i razumijevanje važnosti aktivnog građanstva ne smije biti privilegij, već pravo svih učenika, bez obzira na njihove afinitete, prethodni školski uspjeh, obiteljsko porijeklo i drugo”, poručuje.

Stoga je jedan od najobuhvatnijih i najpravednijih načina za promjenu, kako smatra, pružiti svim učenicima kvalitetno osmišljen i, još važnije, kvalitetno proveden građanski odgoj i obrazovanje kao predmet u okviru njihovog formalnog obrazovanja.

“Međupredmetna provedba ovih sadržaja zasigurno je dala rezultate, ali njeni su dometi ograničeni. Ako bi ih se od najmlađe dobi još više poticalo i poučavalo o važnosti političkog i civilnog angažmana, mladi bi mogli više doprinijeti zajednici u kojoj žive i time ispuniti svoj potencijal da društvo ‘guraju’ naprijed”, zaključuje.


Komentari