Tko je više obzvrijedio Sabor? Milanović svojim nedolaskom ili HDZ pretvarajući ga u glasačku mašineriju?

Goran Mehkek / CROPIX

Je li predsjednik Zoran Milanović svojim nedolaskom na konstituirajuću sjednicu 10. saziva Hrvatskog sabora obezvrijedio taj uzvišeni dom ili samo nastavio dugogodišnju politiku obezvrjeđivanja tog najvišeg zakonodavnog tijela u Hrvatskoj koju je započeo HDZ, a produbio Andrej Plenković i doveo ga do samog dna u devetom sazivu. 

Nije tajna kako je Hrvatski sabor, uz nekoliko časnih iznimki, oduvijek bio samo glasačka mašinerija vladajuće stranke odnosno koalicije. Saborski zastupnici bez puno propitkivanja glasali su za sve ono što im je njihov vođa, predsjednik vladajuće stranke, ujedno i premijer rekao da moraju glasati. U ono malo slučajeva kad se i dogodilo suprotno, poput glasanja oko Istanbulske konvencije, znalo je izazvati takvu buru u medijima da se čak govorilo o rušenju vlade i vladajuće većine, pobunama u stranačkim redovima, raskolima i slično.

No, činjenica je da je Hrvatski sabor, najviše i najčasnije tijelo, koje predstavlja parlamentarnu demokraciju u Hrvatskoj je bio i ostao samo glasačka mašinerija. Zorno se to moglo primijetiti u vremenu kad je HDZ iz koalicije izbacio Most, a prigrlio HNS pa s Furiom Radinom, Miloradom Pupovcem i nekolicinom jedva držao većinu dok nisu počeli pristizati žetončići Milana Bandića. U tom kratkom vremenu svaki put kad je trebalo nešto izglasati u Saboru bi nastala panika, koliko tko ruku ima i hoće li se moći izglasati nešto.

Obezvrjeđivanje je ubrzano sa žetončićima Milana Bandića koji su za svoje fotelje prodali obraz, promijenili dres, pljunuli biračima u usta i nastavili dizati ruke kako je to naredio predsjednik Kluba zastupnika Branko Bačić. Ono malo panike koje bi nastalo pred glasanje za neki zakon, a za koji bi se zanimala javnost, bilo bi brže bolje ispravljeno i dogovoreno pa bi u petak u 12 sve ručice bile na broju.

Zatim je, vjerojatno nesvjesno, sam budući premijer Andrej Plenković na jednoj od posljednjih sjednica Vlade pokazao koliko je Sabor bitno tijelo kad je bahato iz distopijski uređenog podruma NSK, snažno i kancelarski odlučio kako će Sabor raditi cijelo ljeto, kao da on to može, kao da je takva odluka u njegovoj moći. A onda, bahato kako se nije usudio ni Ivo Sanader na vrhuncu moći pozvao netom izabrane zastupnike nekonstituiranog Sabora da im, kao kakav potkralj, kaže što će on i njegova vlada s njegovom glasačkom mašinerijom raditi sljedeće četiri godine. Naravno sastanak se trebao održati u Basnkim dvorima, kao da je su to HDZ-ove prostorije, a ne sjedište Izvršne vlasti. Srećom i zalaganjem nekolicine i unatoč svim političkim analitičarima i komentatorima kojima Plenkovićev poziv nije bila neka velika stvar, sastanak je oporba bojkotirala.

Sad istu stvar ponavlja i predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić, koji je predstavnike oporbe pokušao nagovoriti da pred konstituiranje Sabora dođu na sastanak kako bi se dogovorili o pozicijama u Saboru. Na isti način ja dogovaram s prijateljima tko će na ‘male branke’ biti na golu, a tko igrati napad. Dakle potpredsjednička mjesta, čelna mjesta saborskih obora mogu se dogovoriti unaprijed uz koje kilo janjetine i litru i vodu. Jer ne’š ti pozicija i njihove potrebe kad je glasačka mašinerija tu, a ručice na broju. Šta ti znači onda pozicija potpredsjednika Sabora?

Nakon svega, zašto nas čudi Milanovićevo odbijanje odlaska u Sabor? Nepristojno? Jest.  Bahato? Apsolutno. Ali nakon svih tih godina obezvrjeđivanja Sabora i zastupnika zar njegov nedolazak ipak nije nešto posve normalno? Milanović je samo pokazao ono što svi znamo. Sabor je već odavno, a pogotovo zahvaljujući posljednjem sazivu, tek nešto malo vrjedniji od kakve dobre krčme.

Komentari