Ostanimo svoji i ne budimo Buridanov magarac

Foto: Matija Djanjesic / CROPIX

“Paranoja je neizlječiva duševna bolest sa sumanutim idejama proganjanja i idejama umišljene veličine”, stoji u članku preuzetom iz Hrvatskog obiteljskog leksikona iz 2005. Paranoja je pojam kojim bi protivnici štovatelja presvetog Stožera civilne zaštite mogli opisati zaista neobičan svijet koji nas ovih dana okružuje. Dok štovatelji stožera civilne zaštite, klanjatelji prijateljima Komunističke partije Kine – Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, stručnjaci koje je HDZ odredio za stručnjake i mediji koji su prije mjesec dana imali sastanak s premijerom i PR magovima njegove Vlade okolo love i prijavljuju svakoga za koga sumnjaju da ugrožava zdravlje navodno najugroženije populacije iako ovi svi prije navedeni nisu sposobni očuvati takvih 50 u državnom staračkom domu, pobornici pak popuštanja i ukidanja rigoroznih mjera i zagovaratelji “švedskog” i sličnih modela polagano sve počinju nazivati paranojom i pokazivati dozu bunta.

Bojim se da je najmanji broj onih “na ničijoj zemlji”, kritičnih prema svemu, ali dovoljno zdravorazumskih i iskusnih da sami razaberu što je u ovoj situaciji zaista za naše dobro, a što iživljavanje birokratskih uhljeba koji svršavaju na diktaturske ovlasti. To je zato jer smo u Hrvatskoj i u pretkorona vremenima takvih ljudi imali najmanje. Ona tiha kritična masa koja propitkuje svaku odluku koja dolazi iz političkih krugova, ili je pak dovoljno upoznata sa znanstvenom i poduzetničkom zajednicom da zna koliku ulogu igra politika u donošenju “njihovih” odluka. To su oni koji shvaćaju da poučeni dosadašnjim iskustvom nemaju ama baš nikakvih razloga vjerovati u odluke koje dolaze od ljudi koje je postavila partija, u ovom slučaju pretežito HDZ i Andrej Plenković. To su oni koji ne zaboravljaju da su članovi iste Partije i onaj uhljebljeni ravnatelj doma koji je uhljebio još 50 ljudi i odgovoran je za zarazu najugroženijih i onaj ministar od kojega većina sada radi zemaljsko božanstvo. To su oni kojima je jasno da se unutar Ministarsva čijeg Velikog vođu dječica crtaju na prozorima, ovih dana smanjuju plaće medicinskim sestrama i liječnicima, dok se u isto vrijeme uhljebima koji doma sjede (ili u kancelariji potpuno je svejedno) koeficijenti ne diraju…

Rudan 1 i Rudan 2

Članove Partije, a HDZ to i dalje jest, ne smije se gledati kao individue, nego kao kolektiv. Pojedinac unutar HDZ-a apsolutno ništa ne predstavlja, osim ako si dovoljno leševa pregazio i puno govana pojeo pa postao Veliki vođa i predsjednik pa predstavljaš SVE.

Upravo je na toj maloj kritičnoj masi da ne posustane, da razumljivim rječnikom podsjeti ljude tko što govori i upozori koji ljudi stoje iza onih koji u ovim kriznim vremenima donose rigorozne odluke s opravdanjem kao nacisti i Hitler nekada – „to je za vašu sigurnost“. Iako je ogromna većina protiv te kritične mase, a pretežito zato jer su mainstream mediji sklopili pakt s Plenkovićem u vidu oglašavanja državnih tvrtki i paraprivatnih tvrtki u istim tim medijima za uslugu u kampanji #ostani doma i veličaj HDZ-ove civilne stožere i Orvelowske mjere.



Stvarno ne treba nikoga dizati na pijedestal, možemo to učiniti tek za 10, 20 godina dok će se zapravo sve početi otpetljavati, dok ćemo s nekim odmakom moći reći jesmo li zaista živjeli u apokaliptičnim vremenima pa je vrijedno zahvaliti ljudima koji su riskirali prvenstveno političke karijere zatvorivši nas u kaveze i zaustavivši ekonomiju te nas izložili mogućoj gladi, ili su nas sve dobro zavaljali i pobijedila je paranoja koja je pak za sobom donijela povijesnu nezaposlenost, porast nasilja, totalitarizma, državnog intevnecionizma i sve što nas je moderna Europa uvjeravala da se nikada neće ponoviti.

U svakom slučaju, nadam se da nam se neće dogoditi paradoks magarca, odnosno Buridanov neodlučni magarac. Taj paradoks opisuje magarca koji stoji između dva potpuno jednaka plasta sijena i ne može odlučiti koji da pojede. Na kraju, razmišljajući kojeg da odabere, magarac umre od gladi… Danas je posebno teško s obzirom da je jedan plast sijena znanstvenik Igor Rudan/Ivan Đikić iz siječnja 2020. kad kažu da “bolest nije opasnija od gripe” i sprda se s onima koji upozoravaju na ono što dolazi, a drugi plast isti ti znanstvenici iz ožujka iste godine koji s naslovnica mainstream medija vrište da se moramo zatvoriti u četiri zida i zaustaviti život i ekonomiju bez obzira na sve…

Ostanite svoji, razmislite i donosite odluke, ne budite Buridanov magarac…

Komentari