Ponekad, dok me ljudi pitaju odakle mi inspiracija za pisanje kolumni još od maloljetnih godina, kažem da nema lakšeg posla (ili razonode) od biti kolumnist i društveno-politički kroničar u Hrvatskoj.
Doslovno svakog tjedna iskaču nove afere, godinama se sve vrti u istom začaranom krugu – između političkog dogovora s kumovima gospodarstvenicima, kupovanjem glasova od najmanjih mjesnih odbora do metropole, nikad finaliziranom tranzicijom u slobodnotržišno i demokratsko društvo, začahurenom i egom zaslijepljenom znanstvenom zajednicom odvojenom od stvarnosti, katastrofalnim pravosuđem, uglavnom kupljenim medijima i tako dalje…
Pokazuje se to i ovog tjedna uz novu aferu HDZ-ovih lokalnih junaka i snimak koji još jednom pokazuje modus operandi političara i način na koji o(p)staju na vlasti i šire moć. Najveći problem je što se taj korupcijsko-rođački dvoglavi zmaj uvijek pokušava sjeći od glave, uvijek se DORH i pravosuđe, mediji i politički oponenti usredotoče na jednu veliku glavu i misle da će sijekući nju suzbiti svu korupciju, lopovski i uhljebnički i poslušnički mentalitet u cijeloj Hrvatskoj. Ne, s tim zmajem treba se sukobljavati od repa, malo po malo, iz svakog sela, općine, svatko u svojem komunalnom poduzeću, javnoj ustanovi, muzeju, nacionalnom parku, školi. na fakultetu… Malo po malo, prokazivati štetne nametnike koji truju sve što dotaknu.
Žarko Tušek, prije koji tjedan Darko Puljašić, župan Ivo Žinić i tako dalje u svojim su sredinama glave koje samo drže koruptivnog zmaja koliko toliko vidljivog javnosti koji u određenom trenutku posluže velikom vođi Plenkoviću i mapetu mu Miliću da predstave taj svoj “novi HDZ” kao velikog borca protiv korupcije. A ispod Tušeka, Puljašića, Žinića, prošle godine Rimac i ostalih, stoji čitav niz operativaca koji bez trunke srama harače državom razbacujući se javnim novcem i namještajući natječaje onima koji sebe nazivaju gospodarstvenicima i ljudima gade pravo poduzetništvo.
SDP po starom
Da ne ispadne da se sve svodi samo na kritiku HDZ-ovih korupcijskih krakova, problem je što alternativa koja u nekoj eventualnoj budućnosti može osvajati vlast, a u brojnim lokalnim sredinama i ima upravljačke ovlasti, godinama nema suvislu politiku i sposobnost i volju da mijenja stvari.
Tako je u utorak Arsen Bauk (SDP) u obraćanju javnosti nakon nove HDZ-ove afere, upozorio na, pogađate, HDZ-ov USTAŠLUK. Briljantno. Usred korona krize s kojom se na svu sreću suočavamo sve više na razumski način na tragu Lauc/Bakić objašnjenja, ali koja za sobom ostavlja pustoš i nezaposlenost, silnu korupciju od koje se Plenković uz sve PR trikove teško pere, SDP udara po HDZ-ovom ustašluku.
Ništa novo, bezidejno, zaostalo… Na tragu toga, čini se da SDP uz moguću podršku malom Milanu Bandiću – Tomislavu Tomaševiću (Možemo!), jedinu drugu moguću opciju za napad na Bandića i vađenje metropole iz kandži korupcijskog maga vidi u Gordanu Marasu. Čovjeku koji je jedino što je korisno u politici (privatni sektore neću niti spominjati – npr. Bjelolasica) napravio jest podigao glas protiv uhljebarine za Hrvatsku gospodarsku komoru što je danas na prijedlog MOST-a predmet rasprave u Saboru te će se pokušati ukinuti ta prisilna članarina (iako teško da će to proći).
Na tome Marasu svaka čast, u stranci koja je sve samo ne ekonomski liberalna podići glas protiv jednog nepotrebnog parafiskalnog nameta je za svaku pohvalu. No, njega slati na Bandića, kao i bilo kojeg drugog SDP-ovca jer su Bandić i SDP godinama braća (i danas je gomila SDP-ovaca na Bandićevim jaslama u gradskim poduzećima) jest čisti promašaj.
Izbore ne dobiva kvaliteta
HDZ pak, najizglednije na Bandića šalje Damira Vanđelića, trenutačnog v. d. ravnatelja Fonda za obnovu Zagreba i, kako kažu, jednog od najuspješnijih i najsposobnijih hrvatskih menadžera. To je u svakom slučaju bolje nego da za metropolu kandidiraju Mislava Hermana za kojeg ne glasaju niti ljudi iz njegove ulice, ali je na žalost samo još jedan pokušaj da se stari soj HDZ-a prikaže kao novi – fin, uspješan, ekonomski pismen i osviješten…
Vanđelić kao biznismen vjerojatno je jedan od najkvalitetnijih što Hrvatska ima i daleko najkvalitetnije što bi HDZ ponudio na izborima, kao što je nekada uz MOST učinio sa Oreškovićem. No, kao što je završio Orešković, prošao bi i Vanđelić. Jer, vratimo se na početak ovog teksta, sjetimo se onih repova korupcijskog zmaja i svih ljudi koje bi Vanđelić trebao zbrinuti. Svih stranačkih nesposobnjakovića koje bi trebalo uhljebiti po gradskim poduzećima, Holdinzima, Grobljima i slično… Ništa tu jedan uspješni menadžer ne bi mogao napraviti. Ne uz HDZ iza sebe.
Bandić trlja ruke
Uostalom, teško je zamisliti da ljudi koji imaju pravo glasa u Zagrebu zaokruže uspješnog biznismena, za kojega 90 posto njih nikada nije niti čulo. Prođite Sesvetama, raznim Bokovima, prigradskim zaseocima… Ti glasači nikada nisu čuli za njega, Vanđelića znaju i cijene ljudi iz visokog biznisa, a oni ne donose glasove u Zagrebu i većina ih je tako i tako vrlo dobro podmazana novcem i gradskim prostorima i dobivenim projektima od strane Milana Bandića…
Zato Milan Bandić trlja ruke, gleda kako se njegovi protukandidati grče i međusobno tuku i spreman je za održati najvećeg glavu korupcijskog zmaja u Hrvatskoj – Zagreb. Zato je jedino što može učiniti svatko od nas, dignimo glavu, uspravimo kičmu i borimo se u svojem mikro svijetu protiv parazita. Protiv uhljeba. Protiv provoditelja i podupiratelja korupcije. Onda ćemo jednog dana moći rušiti i Bandića, i sve korupcijske Glave iz najvećih političkih stranaka.
