Nikola Grmoja u raljama ‘LGBTQ ideologije’

Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Saborski zastupnik Mosta Nikola Grmoja, izazvao je novu kolektivnu Facebook svađu između desnih i lijevih, odnosno između ‘nazadnih’ i ‘naprednih’ koji svako društveno pitanje pretvaraju u politički i ideološki problem.

Najme, Grmoja je putem Facebooka zatražio javnu podršku za žurnim izglasavanjem ‘Antipedofilskog zakona’ kojim bi se strogo kažnjavali pedofili. To samo po sebi ne bi niti izazvalo gore spomenutu svađu, da u cijelu priču nije utrpao i ‘LGBTQ propagandu’, pa tako Grmoja uz strogo kažnjavanje pedofila, predlaže da se istim zakonom zaštiti djecu ‘od seksualnih sadržaja i LGBTQ propagande’.

Na stranu sada to što Grmoja ovime implicira kako su djeca trenutno izložena seksualnom sadržaju, kao i to što homoseksualce i biseksualce na jedan suptilan način liši dostojanstva i ljudskosti, te ih svodi tek na ‘propagandu’ i povezuje ih isključivo sa seksom, činjenica je kako je došlo do ‘harange’, a kako je Grmoja nazvao negativne reakcije na njegovu objavu. Kako se Grmoja već dva dana izvlači iz ‘minskog polja’ u koje je svjesno ušetao, s pravom se možemo zapitati zna li uopće Grmoja značenje akronima ‘LGBT’, te kako se on razlikuje od ‘rodne ideologije’, a koju je on nazvao ‘LGBTQ propaganda’?!

Pokret koji zapravo ne postoji

Grmoja, prije nego se upustio u jeftino i neodgovorno prikupljanje političkih bodova na tako osjetljivoj društvenoj temi oko koje se lome koplja, se trebao upoznati uopće s materijom cijelog problema. Možda bi onda shvatio kako ono što se neopravdano naziva ‘LGBTQ zajednica’ nema veze s onome što on naziva ‘propagandom’, a zapravo se radi o rodnoj ideologiji. Prvenstveno dva navedena društvena elementa čak ne potječu iz istog izvora. Dok LGBT svoje izvorište ima u građanskom aktivizmu, rodna ideologija svoje izvorište pronalazi u akademskoj zajednici. No kada treba u sezoni kiselih krastavaca održati svoju političku personu u javnosti, onda to Grmoji očito nije niti važno.


Grmoja u svom čupanju van iz navedenog ‘minskog polja’, se vadi na izjave sociologa Gerta Hekmana kojega naziva ‘LGBTQ ideologom’, skandalozne izjave tog čovjeka su izgovorene u duhu ‘rodne ideologije’ jer ponovit ćemo LGBTQ ideologija, kao i pokret zapravo ne postoji. Spomenuti akronim, odnosno njegova prva dva slova ‘L’ – Lezbijke i ‘G’ – gayevi imaju malo toga zajedničkog, međusobno se čak niti ne podržavaju pretjerano, a i ne vole se naći u istom društvu. Ono što je rijetko zajedničko i jednima i dugima je to da ne vjeruju previše u treće slovo akronima ‘B’ – biseksualci, za koje smatraju kako su zapravo homoseksualci koji si to iz nekog razloga ne žele priznati, pa su biseksualnost pronašli kao sretno rješenje iza koje se mogu sakriti. Dok niti ‘L’, niti ‘G’, a niti ‘B’ nemaju apsolutno nikakve veze s ‘T’ – transseksualcima, osobama koje smatraju da su rođene u krivom tijelu, odnosno koji vjeruju da su žrtve biologije.

Ovdje dolazimo do problema. Kako je društveni aktivizam, odnosno tada još LGBT pokret postajao sve dominantniji, te kako se je predmetni akronim ‘LGBT’ punio slovima, prvenstveno iz potrebe za društvenom afirmacijom svih navedenih, tako je i rasla snaga samog pokreta koji je na posljetku postigao svoj cilj, a to je društvena afirmacija.

Kult žrtve

Upravo ta afirmacija gasi LGBT pokret, a u njemu ostaju isključivo interesne skupine koje pokušavaju umjetno održavati, sada već praktički čvrsto utemeljen pokret koji je poslužio svojoj svrsi, ali i dalje s otvorenim dotokom javnog novca za svoje djelovanje. Tako počinje izgradnja kulta žrtve, a kada su i Lezbijke i Gayevi većinom odbili igrati tu igru, onda je jedino preostalo od svih slova akronima primiti se onoga posljednjeg, odnosno transseksualaca, koji jedini nisu bili uopće zastupljeni i čije ja afirmacija izostala, pa su oni postali ta društvena manjina koju se viktimizira ponovo i ponovo, a prema potrebi.

Tu se isto pokazuje koliko izraz ‘LGBT zajednica’ nema smisla, najme dok ‘L’, ‘G’ i ‘B’ su imali sociološki problem i nisu bili zbunjeni svojim rodom, odnosno spolom, ‘T’ su prvenstveno imali osobni i psihološki problem i tu je ležala klica ‘rodne ideologije’ koja se uvukla u akademsku zajednicu i zatrovala većinu humanističkih studija diljem svijeta koji su proizveli prvenstveno sociologe poput Gerta Hekmana, ali i cijeli nisu drugih što sociologa, što kulturologa i filozofa koji danas pokušavaju sve nas staviti na mjesto za koje oni smatraju da nam pripada, a za to su upravo iskoristili vakum koji je nastao u nekadašnjem LGBT pokretu.

Zbog ove obmane koja je i danas vrlo aktualna, akronim ‘LGBT’ danas se koristi u različite svrhe, tako se i u širem društvenom kontekstu u njega danas svrstava sve i svašta, pa tako i ‘pedofilija’, što u suštini ideolozima koji stoje iza svega i odgovara, jer time samo nastavljanju graditi kult žrtve, a što je postao motor koji cijelu ideologiju gura naprijed. Rodna ideologija ima svoju agendu i ona je vidljiva. Već danas se radi na tome da se djecu u osnovnim školama potiče na ideju o transseksualnosti i to je postao problem i to ne samo društveni, već i politički, odnosno institucionalni problem, jer te ideje ne dolaze iz nekakvog aktivističkog građanskog pokreta, kako to misli Grmoja, već iz akademske zajednice koja je utemeljena u obrazovnom sustavu.

Stoga je gotovo nevjerojatno kako jedan Nikola Grmoja, koji sebe prezentira kao odgovornog i moralnog političara, bez ikakvog razumijevanja se upušta u ovu temu, te time doprinosi još većem osnaživanju rodne ideologije, protiv koje se navodno bori, ako ćemo mu vjerovati kako ne skuplja političke bodove.

Komentari