NASTALA U TEŠKIM OKOLNOSTIMA Pobjednička vojska 26 godina nakon Oluje

Foto: HV/MORH

Ove godine obilježavamo 26. godišnjicu vojno-redarstvene operacije Oluja kojom je dokinuta okupacija i osiguran teritorijalni integritet Republike Hrvatske, izuzev teritorija istočne Slavonije.

U kolovozu 1995. godine, Hrvatska vojska koja je nastajala u teškim okolnostima sa otetim republičkim naoružanjem te pod međunarodnim embargom na uvoz oružja, dosegla svoj vrhunac.

U nekoliko godina ustrojena je snažna, suvremeno opremljena oružana sila sa prilagođenom doktrinom. Vojska je ustrojena u tri grane; kopnena vojska, ranto zrakoplovstvo (i protuzračna obrana) te ratna mornarica.

Foto: M. Čobanović/MORH

Nakon Oluje, još su do kraja devedesetih izvedene neke manje nabavke poput školskih aviona i helikoptera, ali i dalje za kolovoz 1995. godine možemo reći da je Hrvatska vojska bila na vrhuncu, koji do danas, osim možda u pojedinim segmentima, nije nadmašen. Vojno naoružanje u kolovozu 1995. bilo je uglavnom iz hladnoratovskog razdoblja, čime je još uvijek bilo suvremeno.


Isto hladnoratovnskog naoružanje i dalje čini glavninu u Hrvatskoj vojsci što ne znači nužno da je ono neadekvatno. Ranih 2000-ih godina u HV-u počinje transformacija za mirnodobsko razdoblje, a trendovi su i u Europi također vodili ka smanjivanju opsega oružanih snaga. No pod krinkom rezova, u HV-u su u tom razdoblju ukinute ili zapostavljene i neke ključne sposobnosti.

Hrvatska kopnena vojska

Hrvatska kopnena vojska (HKoV) glavna je od triju grana u ustroju Hrvatske vojske (HV) odnosno Oružanih snaga Republike Hrvatske (OSRH). Glavnina težeg naoružanja stečena je zarobljavanjem tehnike od Jugoslavenske narodne armije (JNA), koju su ionako platili hrvatski porezni obveznici.

Hrvatski vojnik danas se može pohvaliti što je gotovo sva oprema, odijeća i obuća te osnovno naoružanje proizvedena u Hrvatskoj te ispunjava najviše suvremene standardne. Hrvatske tvrtke koje proizvode spomenutu opremu već imaju niz zadovoljnih inozemnih kupaca čije zahtjeve nije bilo lako ispuniti.

Hrvatski vojnik od glave do pete opremljen domaćim proizvodima
Hrvatski vojnik od glave do pete opremljen domaćim proizvodima. Foto: T.Brandt/MORH

U oklopnim snagama nakon 26 godina učinjen je tek manji tehnološki skok. Tenkovi M-84 doživjeli su prvu manju modernizaciju ranih 2000-ih godina. No nova modernizacija kojom bi se ugradio noviji sustav upravljanja paljbom, termovizija, reaktivni oklop i možda još ponešto, najavljuje se već godinama, ali još nije određena kao prioritet. Do tada i nabava novih ili polovnih zapadnih tenkova ostaje opcija, a od razvoja i proizvodnje domaćeg tenka Degman se odustalo.

Oklopna borbena vozila pješaštva (BVP) na gusjenicama tipa M-80 razvijena su još sedamdesetih, a značajne modernizacije nisu provedene. Takvo vozilo iznimno je zastarjelo za suvremeno ratovanje, a planira se ubrzo zamijeniti američkim BVP-om M2 Bradley. No trenutno je problem količina budući da se Bradleyjima planira opremiti tek polovica oklopno-mehaniziranih snaga, dok će bojna u Varaždinu i dalje koristiti M-80.

Oklopna vozila Bradley i Patria. Foto: OSRH

Među najsuvremenij naoružanje spadaju oklopni transporteri 8×8 tipa AMV Patria, te njima HV raspolaže u dostatnoj količini. No problem je što njihovo opremanje traje od 2007. kada su naručeni, te nakon 14 godina nije završeno. Većina vozila opremljena je daljinski upravljanim teškim strojnicama ili bacačima granata, a topom srednjeg kalibra 30mm i protuoklopnim raketama opremljeno je tek osam vozila. Osim još topova srednjeg kalibra, poželjno bi bilo nabaviti i minobacače 120mm.

Hrvatska Patria opremljena teškom strojnicom i poljska opremljena minobacačem 120mm. Foto: M. Čobanović/MORH

Od artiljerije, HV raspolaže dostatnom količinom haubica, topova, minobacača i raketnih lansera. Neki od tih sustava su i domaće proizvodnje. No HV-u nedostaje suvremenih haubica povečanog dometa te u zapadnom kalibru 155mm i s mogućnošću ispaljivanja pametne, vođene municije.

Situacija je poboljšana nabavkom polovnih njemačkih samohodnih haubica Panzerhaubitze 2000 (Pzh) koje zaista spadaju među najbolje takve sustave u svijetu. Nebi bilo loše nabaviti još takvih sustava, iako dvije bitnice kojima HV trenutno raspolaže nisu zanemarive. Također je potrebno nabaviti i suvremenijih vučenih haubica.

Samohodna haubica Pzh 2000. Foto: T. Brandt/MORH

Poželjno je nabaviti i višecijevne raketne lansere većeg kalibra i dometa od postojećih 122mm Grad, sa suvremenijim streljivom. Neko vrijeme se razmatrala nabavka američkog sustava M270, ali se o njoj, nakon glasnog protesta Beograda i dolaska HDZ-ovog kratkotrajnog ministra obrane Josipa Buljevića, naglo prestalo govoriti.

HV danas raspolaže i velikim brojem suvremenih oklopnih vozila sa protuminskom zaštitom (MRAP) tipa M-ATV i MaxxPro. Riječ je o suvremenim vrhunskim vozilma toga tipa, koja su nabavljena povoljno iz američkih viškova. No, ostaje upitno jesu li baš najbolja za domaći teren i doktrinu uporabe za koje nisu primarno napravljena. Također, brojna vozila zahtjevaju dodatno opremanje.

BVP M-80A s protuoklopnim raketama Maljutka. Foto: T Brandt

Iako je nabava novih protuoklopnih sustava u tijeku, ona je i dalje spora i u manjim količinama. Kopnena vojska uglavnom raspolaže sovjetskim poluatuomatskim sustavima druge generacije tipa Maljutka, Fagot, Konkrus i Metis. Takvi sustavi teško se mogu nositi sa najnovijim tenkovima, a također je i upitno raspolaže li HV s novijim bojevim glavama koje se mogu suprotstaviti eksplozivno-reaktivnom oklopu.

Dolaskom oružanih stanica sa topom srednjeg kalibra za vozila Patria, očekuje se i nabavka izraelskih protuoklopnih raketa Spike, no nakon prvih osam pristiglih stanica, rakete još uvijek nisu nabavljene. Također se očekuje i nabavka raketa TOW 2 za vozila Bradley, no ugovor još nije ni potpisan. Isto tako ostaje neizvjesno hoće li se i kada nabaviti suvremeni protuoklopni sustavi za pješaštvo. Do tada jedini suvremeni oslonac ostaju rakete Hellfire najnovije inačice na helikopterima Kiowa Warrior.

Hrvatska ratna mornarica

Veliku prednost Hrvatska ratna mornarica doživjela je zarobljavanjem tada najsuvremenijih protubrodskih raketa RBS-15 1991. godine koje JNA još nije stigla ni uvesti u uporabu. Rakete su potom instalirane na jednu zarobljenu te jednu novoizgrađenu raketnu topovnjaču koje su do 1994. godine izvele prvo probno gađanje tim sustavom. Umnožavanje sile postignuto je i izradom tri mobilna obalna lanserea za iste rakete.

Do danas su nabavljene još dvije polovne raketne topovnjače iz Finske, a jedna domaća izgrađena je u Kraljevici ranih 2000-ih. No u današnjim pojmovima, ta inačica raketa RBS-15 već je pomalo zastarjela te bi HRM trebala razmotriti nabavu novih protubrodskih raketa.

Jedan od najvećih problema HRM-a su protupodorničke sposobnosti koje su gotovo nepostojeće. Prema trenutnim sposobnostima HRM bi se trebala oslanjati na vučeni sonar i dubinske bombe, dok bi se suvremenim naoružanjem to moglo znatno olakšati. HRM prije svega treba brod sa protupodmorničkim sposobnostima. Zato već godinama postoji i potreba za nabavkom minolovaca. Do nje je skoro došlo kupnjom polovnih njemačkih minolovaca klase Kulmbach, ali se i od toga na kraju odustalo.

Protupodmorničke sposobnosti mogu se osigurati i izgradnjom suvremene korvete ili manje fregate te nabavkom mornaričkih helikoptera. Nabavka nove korvete sa protuzrakoplovnim sustavom srednjeg dometa osigurala bi i bolju zaštitu mornaričkih brodova od zračnih prijetnji. Projekti za takvu korvetu postoje u hrvatskim brodograđevnim firmama, a najnoviju je nedavno predstavio Brodosplit.

Hrvatska ratna mornarica uključuje i Obalnu stražu za čije se potrebe grade četiri nova obalna ophodna broda, a prvi iz te klase, OB-31 Omiš porinut je 2018. godine.

HRM također više ne raspolaže nikakvim podmornicama. Još 1996. porinuta je diverzantska podmornica klase Velebit, no nakon potrebe za skupom promijenom baterija, ministarstvo obrane odustalo je od tih sposobnosti. Projekt podmornice idealne za hrvatske potrebe Drakon 220 razvila je domaća tvrtka Adria mar. No, ona se nikad nije našla na listi prioriteta ministarstva obrane. Takva mala “džepna” podmornica bila bi opasna prijetnja puno većim brodovima uz razvedenu hrvatsku obalu, a cijenovno je konkurentna svim većim podmornicama.

Ilustracija: Adria-mar

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo

Ključna komponenta HRZ-a jest eskadrila lovačkih aviona. Ona na papiru raspolaže sa 12 lovaca tipa MiG-21. Usporedbe radi, za vrijeme operacije Oluja HRZ je raspolagao sa čak dvije eskadrile migova. Migovi 21 koji spadaju 2. generacije uskoro bi trebali biti zamijenjeni polovnim francuskim Dassault Rafaleima koji spadaju u 4.++ generaciju, a za naše pilote i mehaničare predstavljat će kvantni skok. Rafale nije samo višegeneracijski skok već je jedan od najboljih višenamjenskih aviona na svijetu.

Osim nadzvučne komponente HRZ raspolaže i sa eskadrilom školsko-trenažnih aviona te eskadrilama transportnih, višenamjenskih i borbeno-izvidničkih helikoptera. Postojala je i eskadrila transportnih zrakoplova, ali je zbog ušteda ugašena, čime se HRZ oslanja samo na transportne helikoptere.

Ilustracija Tim Felce (Airwolfhound)

Kod uvježbavanja pilota pilota postoji problem prelaska sa naprednog turboprob trenažra Pilatus PC-9 na nadzvučni mlazni borbeni avion. Nabavka mlaznih školskih aviona mogla bi popuniti tu rupu, a i povečati borbene sposobnosti. Također bi se moglo razmotriti i naoružavanje pilatusa. Valja spomenuti i da na pilatusima nastupa vrhunski akrobatsko-letački sastav HRZ-a zvan Krila Oluje.

Izvidničko-borbeni helikopter OH-58D Kiowa Warrior napravili su veliki skok u borbenim, izvidničkim i protuoklopnim sposobnostima unutar cijelog sustava oružanih snaga. Njima su nadopunjene izgubljene sposobnosti nakon umirovljenja borbenih helikoptera Mi-24 koji su imali veliki značaj u izvedbi VRO Oluja.

Transportnim helikopterima tipa Mi-8 ubrzo istječu resursi, a za njihovu zamjenu su naručena tek četiri helikopter Black Hawk. To neće biti dovoljno za zamijenu 14 Mi-8, pogotov uzevši u obzir da Black Hawk ima manji kapacitet i nosivost. Trenutno naručena četiri koristit će se većinom za potrebe Zapovjedništva specijalnih snaga (ZSS).

Višenamjenski helikopteri Mi-171Š nešto su noviji nasljednici helikoptera Mi-8. Varijanta koju koristi HRZ označava jurišno-naoružanu varijantu transportnog helikoptera, no HRZ uopće ne koristi sav potencijal tog helikoptera, već se uglavnom koristi samo kao običan transportni helikopter.

Protuzračna obrana

Protuzračna obrana jedna je od najslabijih komponenti Oružanih snaga. HV raspolaže samo samo sa sustavima obrane do pet kilometara visine. Sofisticiranijih sustava poput Igle ili domaćih Strijele-10 CRO ima vrlo malen broj Stoga se kvantitativno obrana svodi na zastarjele, topničke protuzračne sustave, neuvezane sa radarom i računalom za upravljanje vatrom te također stare, lake prijenosne ručne sustave tipa Strela-2M.

PZO sustav S-10 Foto:T.Brandt/MORH

Stoga u HV-u postoji velika želja i potreba za nabavom pravog sustava srednjeg dometa te novijih lakih prijenosnih sustava. To su ujedno i sposobnosti kojima HRZ nikada nije raspolagao. Kao najizgledniji PZO sustavi srednjeg dometa spominjali su se norveški NASAMS ili izraelski Spyder, no odabirom Rafalea za novi borbeni avion, mogli bi se nabaviti i sustavi tipa Eurosamovog Astera 30-SAMP/T. A od sustava kratkog dometa najizgledniji su američki Stinger, francuski Mistral ili švedski RBS-70. Dodatna nužnost jačanja protuzračne obrane je i zbog naglog razvoja sofisticiranih bespilotnih letjelica.

Besposadni sustavi

Veliki značaj bespilotnih letjelica pokazao se tijekom rata između Armenije i Azerbajdžana u Gorskom Karabahu. Tijekom Domovinskog rata hrvatski su stručnjaci razvili neke od najboljih izvidničkih bespilotnih letjelica, no taj je razvoj kasnije zapostavljen, a danas se Hrvatska oslanja na novije izvidničke bespilotne letjelice, uglavnom izraelske proizvodnje.

Naoružane bespilotne letjelice Hrvatska ne posjeduje, a zbog nabavke i razvoja takvih letjelica od strane ne baš prijateljski nastrojneih susjeda, valjalo bi razmisliti o njihovoj nabavci i razvoju te potrebnim protumjerama.

Osim bespilotnih letjelica, rapidno se razvijaju i kopneni besposadni i autonomni sustav. Hrvatska u razvoju takvih sustava ima veliki potencijal. Tvrtka Doking već godinama proizvodi sustave za razminiravanje, a među kupcima su se našle i dvije najveće sile svijeta. Rusi su kupili licencu za vozilo MV-4 kojeg proizvode pod nazivom Uran-6. Priča se i kako im je stečena hrvatska tehnologija poslužila za razvoj revolucionarnog vozila Uran-9, koje je spada među prve teže naoružane robote i zasigurno oružje budućnosti.

Osim vozila MV-4 tu je i najnovije Dokingovo višenamjensko vozilo Komodo koje je predstavljeno prije nekoliko tjedana za koje se također govori da može nositi oružane sustave. No za tako nešto potreban je i interes države, a kupnja takvog sustava za OSRH košta.

Foto: DOK-ING

Među domaćim besposadnim sustavima valja istaknuti i daljinski upravljanu oružanu stanicu (DUOS) MCT-30. Stanica je proizvod norveške tvrtke Kongsberg, no u razvoju je sudjelovao i Đuro Đaković koji ih može proizvoditi licencno. MCT-30 kojeg je naručila i američka vojska, nažalost se nije našao u Oružanim snagama RH jer odabrana jeftinija izraelska stanica Elbit UT-30Mk2.

Problemi financiranja OSRH

Veliki problem vojnog proračuna jest taj što se troši na brojne civilne usluge, dok vojska time ostaje bez sredstava za nabavu i modernizaciju. Primjerice iz vojnog proračuna financiraju se akcije protupožarnih aviona, medicinski prijevoz, traganje i spašavanje te policijski poslovi Obalne straže. Stavljanjem dijela tih aktivnosti u nadležnost drugih ministarstava uštedila bi se znatna financijska sredstva. Ministarstvo obrane također je odnedavno preuzelo i teret braniteljskih mirovina.

Ponosna i jaka vojska

Hrvatska vojska unatoč financijskim teškoćama prati međunarodne trendove u doktrini i naoružanju. Isto tako možemo reći da sa trenutnim sposobnostima HV nije ugrožen ni od jednog kopnenog susjeda. No u Oružanim snagama postoji nedostatak određenih sposobnosti koje pod hitno treba izgraditi, a to su protuzračne i protupomorničke sposobnosti te korištenje naoružanih bespilotnih letjelica i daljnji razvoj besposadnih sustava.

Poželjno bi bilo i privesti kraju opremanje oklopnih vozila Patria, modernizirati tenk M-84, oklopno-mehanizirane snage kompletno opremiti novijim BVP-om Bradley, nabaviti nove protuoklopne sustave, a mornaricu opremiti novim domaćim korvetama, podmornicama Drakon 220, minolovcima i novim protubrodskim raketa. Ratno zrakoplovstvo također treba komplementirati barem jednu eskadrilu Black Hawk helikopterima te razmisliti o nabavi mornaričkih, protupodmorničkih helikoptera.

No, daljnji razvoj i lista prioriteta bit će poznata tek nakon donošenja novog dokumenta Dugoročnog plana razvoja (DPR), koji još nije donesen nakon što su se već izmjenila tri nova ministra obrane.

Komentari