“Ideja o univerzalnom temeljnom dohotku odnosno nekakvom obliku temeljnog dohotka koji bi bio isti za sve građane i država bi ga isplaćivala svakom stanovniku na mjesečnoj bazi već desetljećima zaokuplja maštu ekonomista i političara. Riječ je o nekoliko srodnih ideja koje se nazivaju istim imenom, iako se u javnosti termin koristi kao jedna temeljna ideja”, rekao je ekonomski analitičar Branimir Perković za Otvoreno.hr kojeg smo pitali bi li ekonomski oporavak Hrvatske mogao biti ostvaren s pomoću ‘plaće za sve’?
Ideju prihvatio i papa Franjo
Ideja je svoj veliki povratak u medije dobila nakon što se je papa Franjo založio da se nakon ove krize pomogne najugroženijima.
Ideja je imala i praktičnu primjenu u Finskoj. Međutim eksperiment koji se provodio dvije godine od 2016. do 2018. godine pokazao se kao promašaj. Naime nije polučio nikakvim rastom zaposlenosti kako se smatralo da hoće.
“Te ideje se mogu međusobno drastično razlikovati, a zagovornici im mogu biti drastično različite političko-ideološke struje”, rekao je Perković.
Objašnjava kako je modaliteta nekog oblika temeljnog dohotka je mnogo,
“Od socijalističkih ideja da bi se radilo o samo još jednom alatu socijalne države u kojem bi država svim građanima osiguravala primanja za temeljne životne potrebe, preko libertarijanske ideje da bi univerzalni temeljni dohodak trebao sasvim zamijeniti sve osim najtemeljnijih državnih funkcija. što će reći da bi se mirovine, socijalna davanja i zdravstvene te obrazovne javne usluge sasvim ukinule/privatizirale do klasično-liberalne verzije temeljnog dohotka koji bi funkcionirao kao negativni porez, odnosno država bi odredila neki iznos dohotka koji pokriva temeljne životne troškove te bi svi koji imaju prihode iznad tog iznosa plaćali porez a oni koji imaju prihode manje od toga iznosa ne bi plaćali porez nego bi država plaćala njima dio razlike koji im nedostaje da dosegnu tu granicu koja dijeli one koji plaćaju porez i one koji plaćaju efektivno negativni porez odnosno država plaća njima”, objašnjava Perković .
Neke države u pravilu nemaju ni dobre mehanizme prikupljanja poreza
Dodaje kako u ovom trenutku sva istraživanja i eksperimenti koji bi odredili stvarnu efikasnost UBI-ja su metodološki dosta manjkavi pa se rezultati ne mogu primijeniti kao argument ili kontraargument za/protiv temeljnog dohotka.
“Naravno da nekome u Africi ili Indiji poklanjate dodatnih pedeset dolara mjesečno kroz godinu dana njegovo financijsko stanje će se značajno popraviti i kvaliteta života narasti, ali to ništa ne govori o samoj mogućnosti njihove države da financira takav program niti što bi se dogodilo da se sva državna socijalna i javna prava zamjene temeljnim dohotkom. U toj situaciji to je samo ekstra novčani priljev, koji je relativno visok u nerazvijenim zemljama, i tako funkcionira na podizanje kvalitete života, ali to nam ništa ne govori o samim efektima temeljnog dohotka, mogućnosti uvođenja i slično”, smatra Perković.
Naš sugovornik napominje kako treba biti svjestan da je temeljni dohodak skupa ideja koju bi teško sprovele i bogate zemlje te sasvim nemoguć u državama Afrike, Azije te Južne i Srednje Amerike.
“Pogotovo zbog toga što je preduvjet bilo kakvog provođenja politika temeljnog dohotka taj da su potrebne valjane informacije o stanovništvu pojedine države, što nedostaje državama u razvoju. Te države u pravilu nemaju ni dobre mehanizme prikupljanja poreza, kamoli da mogu efikasno dijeliti temeljni dohodak, posebno u nekom od kompliciranijih oblika”, dodaje.
Temeljni dohodak bi uništio smisao demokracije
Smatra kako bi osim fiskalnih i administrativnih problema ključan problem bili i politički problemi odnosno tendencija da političari obećavaju što veći temeljni dohodak kao dio svog programa, što bi dovelo do vrlo velike akumulacije i nakupljanja troškova države namijenjenih temeljnom dohotku, gdje se stvara prostor za nekontroliranu inflaciju koju je jako teško i skupo zaustaviti te rast javnog duga.
“To bi i uništilo sami smisao demokracije i izbora jer bi glavno pitanje na izborima bilo tko će ponuditi veći temeljni dohodak te time praktički kupiti glasove. Realno, to se djelomično događa i danas preko izdvajanja socijalne države poput javnog zdravstva i obrazovanja, mirovine te socijalne usluge ali bi temeljni dohodak taj proces još više naglasio”, dodaje ekonomski analitičar.
Naglašava kako bi se time srušili sami temelji demokracije jer bi svaki dio političkog programa postao nebitan osim obećane visine temeljnog dohotka.
“Za sada ne postoji efikasan način uvođenja temeljnog dohotka, a sami argumenti za temeljni dohodak su postavljeni na dosta klimavim temeljima”, zaključio je Branimir Perković za Otvoreno.hr.
