Mons. Svalina o potresu na Banovini: Ponosan sam na sve one dobre ljude koji su se dali na raspolaganje Caritasu, uložili su sebe i željeli su nešto učiniti

Potres koji je 29. prosinca pogodio područje Siska, Petrinje i Gline prestravio je i ostavio bez domova mnoge. Državne institucije odradile su svoje ključne zadaće, iako ne u roku u kojem su pogođeni ljudi i većina građana to očekivali. Među rijetkima koji su uspjeli biti brži od države je i Hrvatski Caritas.

Nažalost, iako su odradili i još uvijek rade veliki posao kako na potresom stradalim područjima, tako i u ostatku Hrvatske, malo toga dolazi do javnosti. A upravo o Caritasu i pomaganju u Terapiji powered by Dnevno.hr razgovarali smo s ravnateljem Hrvatskog Caritasa monsinjorom Fabijanom Svalinom.

˝Dogodilo se sve nenadano. Nitko nije očekivao potres, pogotovo ovaj razorni koji je pogodio Petrinju, cijelu Sisačku biskupiju, usudio bi se reći i šire. Vrlo brzo smo se mobilizirali i ovom prilikom bi htio istaknuti važnu ulogu iz Sisačkoga karitasa. Ravnateljica i ja smo obišli gotovo sva značajnija mjesta na području Sisačke biskupije, kasnije sam se ja još potrudio proći i svaki detalj naše razorene banovine i ono što je fascinantno je da se u velikom broju odazvao velik broj volontera, ljudi koji su priskočili u pomoć i nastojali smo u vrlo kratkom vremenu mobilizirati sve one snage i da barem elementarne stvari nužne za preživljavanje dođu do svih postradalih na području banovine. Ovom prigodom želim reći hvala tolikim donatorima, malim, znanim neznatnim ljudima, pojedincima, tvrtkama, poduzećima koji su željeli staviti sebe i svoje potencijale na raspolaganje ljudima u potrebi. Zaista se može posvjedočiti, to je bila jedna rijeka ljubav koja je zaplavila Banovinu i dala jedan svoj doprinos da ljudi u tom trenutku ostanu, na tom prostoru i da na neki način osjete da nisu prepušteni samima sebi˝, rekao je.

Naglašava da je prva faza bila pokušati zaustaviti ljude koji su željeli ostati i pripremiti smještaj za njih.



˝Obilazeći taj teren i slušajući ljude kad s njima razgovarate, čovjek bi prvo očekivao jadikovku, tugu što je razumljivo, kad netko cijeli svoj život stvarao nešto i propadne u sekundi. Ali ta jedna odvažnost kod ljudi koji su govorili ´ja želim ostati tu, to je moj kraj, ja imam tu svoje blago, imam tu svoju stoku, poljoprivredu´,…Nama se činilo da moramo ponuditi rješenje da čovjek ostane na tom područje. Mi smo se opredijelili da kroz stambene module ponudimo privremene smještaje dok se ne obnove njihove stambene kuće. To je prva faza našeg doprinosa. Sutra imamo razgovor s Caritasom Sisačke biskupije”.

Moduli su kaže, kao kontejneri, ali nešto veći, opremljeni sa svime najnužnijim za život.

˝Od kupaonice, perilice rublja, potrebnog rublja, rekao bih kuća u malom. 200 stambenih modula smo distribuirali diljem Banovine, sve one ljude koji su se prijavili i koje su naši ljudi procesuirali i proanalizirali jer imaju uvjete za dobiti stambeni modul. Mi smo vodili računa da ih stvarno potrebiti dobiju˝, istaknuo je.

Naglasio je da je druga faza iz preostalih sredstva izgraditi određenu količinu obiteljskih kuća.

˝Idemo do rješenja koji će biti montažni, modularni. Mogu samo reći da sam ponosan na sve one dobre ljude koji su se dali na raspolaganje Caritasu. Meni je ostala fascinantna slika u distributivnom centru, tamo u Sisku. Stotine mladih, starih ljudi i svih onih koji su htjeli se uključiti bezobzira na nacionalnu, vjersku i bilo koju drugu pripadnost. Došli su, uložili su sebe, željeli su nešto učiniti i oni su išli u sva ta mjesta. I onda kada drugi nisu mogli doći, u tom susretu, oni su bili jedno osvježenje. Budili su nadu tom čovjeku, netko misli na nas. Nismo zaboravljeni. Ljudi su se odazivali kroz financijsku pomoć svojim doprinosima. Kad vi vidite da je to iznos koji premašuje i njihove mogućnosti, ali su se željeli odreći ljudi i dati pomoć da dođe putem Caritasa do onog potrebitog čovjeka koji je ostao bez doma˝, rekao je.

Na pitanje ima li još gladnih ljudi na Banovini, monsinjor odgovara da moramo biti svjesni činjenice da ljudi nemaju adekvatne prostore gdje bi mogli adekvatno pripremati svoje namirnice.

˝I ovi naši stambeni moduli koje smo ponudili imaju kuhalo, odnosno ploče za kuhanje, ali ne možete kruh možda ispeći, ne možete druge stvari pripremiti. Potrebno je razmišljati o onim kategorijama ljudi koje su starije životne dobi i to je vezano za bolest, nemoć, starost koja sve nosi zajedno sa tim koji su možda udaljeniji od ovih poznatijih mjesta, odnosno centara poput Siska, Petrinje, Gline i nekih koji su možda bliži tome centru. Treba razmišljati o onima koji su doslovno rečeno na periferijama i to je ono na što nas sveti otac poziva, izići na periferije. Sveti otac je poslao svima nama, donirajući 100 000 eura za postradale u potresu i to je bio kotač zamašnjak, jedan val koji je doprinio da se to more uzburka˝, rekao je.

Istaknuo je da bi želio imati treću fazu.

˝Tu će nas pratiti Poljski Caritas. Smisao obnove je jedan cjeloviti proces, ako mu ponudite krov nad glavom, ponudite mu sigurnu egzistenciju. Grad Zagreb nije samo centar, ima i rubnih mjesta gdje su ljudi jako stradali i mnoge su kuće neuporabljive. Grad Zagreb ima većih mogućnosti gdje može privremeno smjestiti sve ljude koji su nastradali. Hrvatski Caritas zajedno sa svojim partnerima nije šutio. Mi smo stotinama obitelji kroz tipa vaučere, kroz donaciju obnova krova, građevinski materijali, htjeli pomoći kako bi ponovno vratili svoj objekt u funkciju za redoviti život˝, rekao je.

Na pitanje zašto o tome ne saznajemo u medijima odgovara da vjeruje da njihovi slušatelji, donatori prepoznaju Caritas kao njihovu ispruženu ruku za čovjeka u potrebi te im zahvaljuje na povjerenju.

˝Kada vidim uplatu, kada je kontinuirana iz mjesec u mjesec, iz godine u godinu, to je udovičin dar. Netko tko je dao ne od svog suviška nego ono što je imao. Taj dar je trebao doći do onoga kome je namijenjen. Zašto nas nema u medijima? Možda smo sami krivi, a možda je ovo poticaj medijskim kućama da pokušaju nešto i prezentirati˝, zaključio je.

Komentari