Nakon što je na prosvjedu protiv Vlade Andreja Plenkovića, koji se planira za 10. rujna na Trgu žrtava fašizma trebala govoriti i zviždačica Vesna Balenović, koja je godinama prije ove afere upozoravala na malverzacije u INA-i, izgleda kako od svega toga neće biti ništa, budući je obznanila kako do toga neće doći jer su joj organizatori zabranili.
O svemu se oglasio jedan od organizatora, Andrija Klarić, vlasnik teretane koji je hrvatskoj javnosti postao poznat u covid krizi organizirajući niz prosvjeda protiv mjera, a koji je objasnio kako su odlučili da Vesna Balenović neće govoriti jer je rekla kako će na govornici biti i neki vinovnici kriminalnih radnji, što je prema njihovom mišljenju posve neutemeljeno bacilo sjenu na organizatore, a osim toga tvrde da Vesna Balenović ima određene frustracije u vezi INA-e koje bi mogle zasjeniti osnovni cilj prosvjeda.
Za Dnevno.hr je o svemu progovorila te prozvala mnoga imena, između ostalih i Slavka Linića, bivšeg ministra financija, koji nije htio komentirati takve navode, ali i bivšeg ministra gospodarstva iz 2003. godine, Ljubu Jurčića, koji je za Dnevno iznio što misli o tim prozivkama.
‘Bagatelna prodaja’
Podsjetimo, Balenović je rekla kako “znamo da je hrvatska javnost sklona zaboravu i da joj nije potrebna niti gusta magla da bi poput gusaka srljala i zaboravljala što se jučer dogodilo”.
“Željela sam podsjetiti na prodaju prvih 25% dionica INA-e mađarskom MOL-u. Tom prilikom proračun Republike Hrvatske nije prevaren za jednu milijardu kuna, već za cca 240 milijardi kuna. Jesu li vinovnici te prevare i pljačke odgovarali i bili kažnjeni za to zlodjelo? Ne, nisu! Dapače, na slobodi su i uživaju plodove svog nečasnog rada, a danas su među prvima koji se zgražaju ovom plinskom kriminalu, dijeleći savjete građanima da kiseljenjem zelja i popravkom starih cipela doskoče krizi kojoj su sami kumovali i koja je pred nama. Da podsjetim, 2003. godine koalicija SDP-a i HNS-a vođena premijerom Ivicom Račanom, potpredsjednikom Vlade RH i predsjednikom Nadzornog odbora INA-e Slavkom Linićem, ministrom gospodarstva Ljubom Jurčićem i uz asistenciju predsjednika Uprave INA-e i zeta bivše jugo političarke Savke Dabčević Kučar Tomislava Dragičevića, te uz znanje tadašnjeg predsjednika Stipe Mesića, INA je procijenjena na 2 milijarde dolara. Samo plinska i naftna polja koja je INA Naftaplin upravo otkrio u Siriji vrijedila su cca 25-30 milijardi dolara, tj. cca 240 milijardi kuna. Otkriće tih vrijednih polja je prešućeno i 25% dionica INE je MOL-u prodan za samo 505 milijuna dolara. Hrvatski i mađarski sudionici kupoprodaje znali su jako dobro pravu vrijednost INA-e. Zanima me koliko desetina milijardi kuna provizija je bilo tajno isplaćeno hrvatskoj strani, da potpiše takvu bagatelnu prodaju”, pita se zviždačica.
‘Natječaj je proveden prema hrvatskom zakonu’
Jedan od prozvanih, Slavko Linić za Dnevno je rekao kako ga to uopće ne zanima te kako ne bi htio to komentirati, dok je tadašnji ministar gospodarstva iz 2003. godine imao što za reći.
Ljubo Jurčić se pita, pak, tko bi platio te dvije milijarde dolara koje spominje Balenović i tvrdi kako je cijela priča pretrešena već 1000 puta.
“Bilo je tu različitih interesa, različitih grupa, oko INA-e, u INA-u, lobista, kapitalaca, špekulanata. Svatko je pričao ono što njemu odgovara ili njegovoj grupi. Natječaj je proveden po hrvatskom zakonu, kompanije koje su se javile, one su ponudile koliko su ponudile, nitko nije ponudio više. Mi smo napravili ugovore o dioničarstvu između strateških partnera, ugovore o kupoprodaji, ugovore o suradnji, svi su javni. Na takve ugovore, na takav stav, dao je ponudu MOL, čija je bila najveća”, podsjeća Jurčić.
‘Jedna lijepa i zanimljiva priča’
On dodaje kako nitko nije ponudio niti 506 milijuna, već MOL 505 milijuna.
“Ja ne znam tko bi dao neke milijarde, tako da je to jedna lijepa i zanimljiva priča, ali zapravo tada nije postojala. Tako da je to provedeno kako je provedeno i makar sam ja insajder, jednom sam objavio i kolumnu kako je taj proces išao, onoliko koliko sam mogao, a da ne dajem insajderske informacije, iako nisu tajne te insajderske informacije jer je ta vlada, odnosno ja i jedan ministar u toj vladi smo sklopili taj ugovor”, navodi Jurčić.
On ističe i kako je njegov jedini uvjet bio da taj ugovor bude javan, znajući koliki je interes za INA-u, prvo psihološki od hrvatskog naroda, a drugi interesni od interesnih grupa, a one su pričale ono što ne piše uopće u ugovoru, kaže Jurčić.
“Budući da narod ne čita ugovore, onda oni to pišu preko medija, to je zanimljivo i to je žutilo. Tako da je to sve što se tiče prve privatizacije zapravo jasno. Ukratko, nije bilo druge ponude, u naftnom biznisu se zna tko bi to mogao biti. Postoji pet, šest onih sestara – Shell, DP …oni se nisu javili jer je to za njih presitno. Zašto je Hrvatska htjela to prodavati, u jednu ruku je to emocionalno loše, a u drugu kad gledate, puno se ljudi obogatilo na temelju INA-e, busajući se u velika hrvatska prsa. Nešto slično se događa i danas, samo u drugom obliku”, rekao je bivši ministar gospodarstva.
‘Suosjećam s Vesnom Balenović kao s čovjekom’
“Znači, natječaj je bio javan, mogao se javiti tko je htio, ja sam sve dokumente otvorio, kao ministar, ne kao Ljubo Jurčić i sve je dostupno. Kako je, tako je. Ja neke druge ponude nisam vidio, a pogotovo se nitko takav nije javio na natječaj za 25 posto dionica INA-e. Tako da to lijepo zvuči da to vrijedi milijarde, ali eto, to pričam 1683. put. To je normalno, tema je zanimljiva i ja uvijek strpljivo odgovorim”, navodi Jurčić.
Tvrdi i da zna kako je Vesna Balenović imala neugodnosti te da suosjeća s njom kao s čovjekom.
“Ja sam ju primio jednom, dvaput, susreli smo se tu i tamo, ona ima tu svoju životnu patnju, ja suosjećam s njom kao s čovjekom, nju su izbacili iz INA-e, ja nisam diktator da kažem je li ona u pravu ili nije, niti imam te moći, jedino ju mogu saslušati”, rekao je.
Dodaje kako je upravo on inzistirao da ugovori budu javni te da su to jedini otvoreni ugovori u hrvatskoj privatizaciji.
“Ja sam znao da jedino mogu preživjeti ako budu javni. Ja sam ih potpisao i ta vlada, ali mi nismo nijedan dan radili po tim ugovorima jer je nakon toga Vlada pala i došli su protivnici te vlade, koji su tražili bilo kakvu grešku u tom ugovoru, no nijednu nisu pronašli, iako je svakakvih priča bilo, međutim, bez argumenata. Ovo što se kasnije događalo, to je malo žalosno, za Hrvatsku i štetno, ali s tim prvi ugovor nema ništa”, zaključio je Ljubo Jurčić.
