U Hrvatskoj je godišnje oko 23.000 umrlih od srčanih i moždanih udara, skoro 300 poginulih te oko 2.700 teško stradalih u prometu. Veliki broj smrtnih slučajeva mogao bi se spriječiti da imamo hitnu helikoptersku medicinsku službu kao što je u drugim zemljama poput Njemačke i Austrije gdje su ovo glavni razlozi dizanja helikoptera.
Hrvatskoj je kao teritorijalno i prometno razvedenoj te turistički orijentiranoj zemlji ovakva medicinska služba prijeko potrebna. To dokazuje i nedavni nesretni slučaj preminulog muškarca na Lošinju. Samo prijevoz pacijenata vojnim helikopterima nije ni približno dovoljan, odnosno taj sustav nije dobar.
Podsjetimo, teško ozlijeđeni muškarac preminuo je tijekom vožnje od Lošinja do Rijeke, a helikopter uopće nije mogao doći po njega. Pomoć je zatražena od Ministarstva obrane, ali ono nije moglo osigurati hitni let. Helikopter je bio u kvaru više od dva tjedna, kako se kasnije doznalo.
‘Hrvatska se razbacuje novcem’
Iz udruge Helikopterima liječnici pomažu (HELP), koja se zalaže za uvođenje hitne helikopterske medicinske službe (HHMS), ističu kako se Hrvatska razbacuje novcem. Svaki sat prijevoza pacijenata plaćamo više, točnije 30.525 kuna.
Naime, jedan sat leta s odgovarajućim helikopterom u ovu svrhu iznosi 22.300 kuna, dok s vojnim helikopterom 52.825.
Također, gubitak države za preranu smrt građana u Hrvatskoj iznosi oko 1,3 milijuna eura, prema informacijama s Prometnog fakulteta i Europskom izračunu. Primjerice, za Sloveniju je oko 1.7 milijuna, a za Njemačku oko 2 milijuna eura, objašnjava nam Mladen Tureček iz udruge HELP.
Ovaj sustav uopće ne mora biti na državnom proračunu već predlažu nekoliko rješenja.
“Ukoliko ima dobre volje postoje i mogućnosti. Smatramo da HHMS, osim starta, ne treba biti na državnom proračunu. Postoje različiti oblici financiranja od igara na sreću, kao što je u Londonu, do članstva u autoklubu (ADAC), polica osiguranja i tako dalje. Koji oblik ćemo mi htjeti je na Vladi”, govori.
‘Taj sistem ne zadovoljava Zlatni sat’
Medicinski je dokazano da životno ugrožene ili teško stradale osobe, ako su dopremljene u ustanovu koja ih treba zbrinuti unutar 60 minuta od trenutka ugroze (ne dolaska doktora, ne dolaska helikoptera) imaju velike šanse za preživljavanje ili izbjegavanje invaliditeta, kako objašnjava, pa zemlje u svijetu uspostavljaju ili su uspostavile HEMS (helicopter emergency medical sevice)/ HHMS (hitna helikopterska medicinska služba).
“To je medicinski ‘Zlatni sat’ međunarodno priznat. Sustav je u gotovo svim zemljama u civilnom sektoru. Trenutni sistem u Hrvatskoj ne zadovoljava ‘Zlatni sat'”, tvrdi Tureček.
Kao primjer navodi rad helikoptera s Krka, koji pokazuje kako nema ‘Zlatnog sata’. Ugroženi s Ilovika, Suska, Unija dovozi se brodom u Lošinj, potom se bolničkim kolima prebacuje na aerodrom Lošinj s kojeg se leti na Deltu u Rijeci, koja je ponovno sedam do osam minuta udaljena od jedne ili druge bolnice bolničkim kolima.
“Sustav koji zagovaramo je da liječnik s helikopterom ide na Ilovik, Susak, Unije i ostala mjesta i vozi ugroženog pred bolnicu”, poručuje.
‘Najveći su problemi bolnice i prihvat helikoptera’
No, nije dovoljno samo uspostaviti sustav. Najveći su problem, kako ističe Tureček, bolnice i prihvat helikoptera.
“U krugu djelovanja helikoptera, za cijelu Hrvatsku minimalno pet, po nama najviše osam baza, helikoptera više, mora postojati bolnica koja može zbrinuti sve vrste životno ugroženih osoba. Do sada su helidromi građeni kako kod bolnica tako i na otocima za prihvat velikih, teških vojnih transportnih helikoptera. Problem je da su ti helidromi 100 do 200 metara ili kilometara (Rijeka) od bolničkog trakta i potreban je prijevoz od helidroma do bolnice bolničkim kolima, što je gubitak vremena i iscrpljivanje ugrožene osobe”.
Dodaje kako se navodno u Rijeci i Puli spremaju helidromi na/kod bolnice, što bi bio značajan napredak jer u perjanicu hrvatskog turizma Istru, kako tvrdi, helikopteri za prijevoz pacijenata ne lete.
Potrebni su, naglašava, mali helikopteri koji mogu s doktorom doći do ugrožene osobe, gdje god bila i prevesti ju do/na bolnicu.
S toga se zaključuje kako vojni helikopteri nisu prikladni te se može dogoditi da će MUP i MORH morati uskratiti letjelicu, kao što je bilo u ovom nedavnom slučaju.
Gdje je problem?
To nije nešto što si mogu priuštiti samo razvijene države poput spomenute Njemačke, u kojoj se taj sustav provodi već 50 godina, Velike Britanije i Švicarske, već ga imaju i Albanija, Rumunjska, Mađarska, Češka, Poljska i Slovačka.
Nadalje, pilot projekt helikopterske hitne medicinske službe, koji je započet 2015. godine te je trajao nekoliko mjeseci, pokazao je koliko je zapravo ova služba potrebna, ali još uvijek ovaj sustav nije zaživio unatoč brojnim najavama ministara zdravstva.
I trenutni ministar Vili Beroš dolaskom na vlast najavio je HHMS, ali još ništa od toga. Stoga se postavlja pitanje gdje je problem. Poslali smo upit ministarstvu, ali odgovor nismo dobili.
Tureček navodi da je Ministarstvo zdravstva najavilo međunarodni tender za helikopterskog operatera za Hrvatsku za HHMS-a za 10.3.2021., ali do danas nije raspisan. “Mi nemamo niti pilota, niti medicinski opremljene helikoptere u ovom trenutku”, navodi.
