Već se neko vrijeme u hrvatskoj javnosti pojavljuju prilično bombastične priče koje nedavne potrese u Hrvatskoj, a posebno na području Sisačko moslavačke županije pripisuju ljudskom faktoru – onom korporativnom.
Radi se o optužbi kako je potrese izazvalo ljudsko djelovanje, u vidu istraživanja ugljikovodika putem nekonvencionalnih metoda – fracking, tj frakturiranje. Ove optužbe dolaze iz posve nespojivih izvora, s različitih svjetonazorskih i političkih krajeva društvenoga spektra, pa je to mnogima prilično čudno. No, kada stvari ogolimo do kraja, čuđenju nema mjesta.
Ljudski faktor kao uzrok seizmološkog podrhtavanja, prije točno mjesec dana, naveli su nekoliko puta na stranicama utjecajnog manjinskog tjednika, financiranog novcem poreznih obveznika, i inače osobito glasnog u zagovaranju neposlovnih rješenja i nacionalizacija cijelog niza kompanija. Ovoga puta iz pera autora koji se kao stručnjak za cijeli spektar čovjekovog djelovanja, od ginekologije, preko nogometa do energetike, pojavljuje ne samo na stranicama toga tjednika, nego i na web stranicama njemačkog javnog servisa Deutsche Welle.
Nekako u isto vrijeme pojavio se predvodnik, podrškom birača neznatne, zelene strančice, proizašle iz kidnapiranog HSS-a, koja je na nekoliko zadnjih izbornih ciklusa nastupila na platformi Domovinskog pokreta. U emisiji Bujica Z1 televizije optužio je dodjeljivanje koncesije za istraživanje ugljikovodika iz nekonvencionalnih izvora za elementarnu nepogodu u petrinjskom kraju. Koincidentno, o tome je stao pisati i jedan portal, inače ozbiljnog novinara i ratnog dopisnika nekih hrvatskih televizijskih kuća i dnevnih novina.
Na dan kada zbrajamo što je učinjeno, a što ne, nakon razornog potresa od 6.4 stupnja po Richteru, točno mjesec dana nakon događaja, valja jednom za svagda ponoviti nekoliko činjenica, na koja gospoda zaboravljaju, čini se posve namjerno, no o tome nešto kasnije.
Prije petnaestak dana, ugledni hrvatski naftni stručnjaci progovorili su za Jutarnji list ovoj teoriji. Gospoda Želimir Šikonja, Darija Karasalihović Sedlar i Josip Stipčević tom su se prilikom usuglasili kako bi ova teorija mogla biti točna, ali samo teoretski. Naime, za to bi se trebalo stvoriti nekoliko preduvjeta. Prvi je posjedovanje američke tehnologije, koju u Europi gotovo nitko ne posjeduje, a posve sigurno je nemaju hrvatske kompanije. Drugi je, trebalo bi zagrabiti jako duboko ispod zemljine kore, naime potresi se događaju desetak tisuća metara ispod zemljine površine, gdje se nalaze ploče pomicanjem kojih dolazi do rasjeda, koji pak uzrokuju zemljotrese.
Prema tim stručnjacima ova bi teorije, to da je čovjek u stanju upravljati prirodnim silama, premda teoretski moguća, pripadala u neku vrstu teorija zavjere. No, kada bi to čak bila i istina, valjalo bi pogledati koliko se to istražuje u Hrvatskoj tehnikama frakturiranja. Dobronamjerni će ljudi uvidjeti kako se radi tek o neznatnim projektima, posve sigurno ne u obimu koji bi mogao izazvati, čak ni teoretske ili pak hipotetske, potrese.
Teoretičari frakturne geneze potresa zaboravljaju još jednu činjenicu, a to je kako se radi o u svijetu najpoznatijem seizmološkom području. Naime, prije jednoga stoljeća, početkom 20. stoljeća, to je područje pogodio razoran potres koji je Andriju Mohorovičića motivirao za izum seizmografa i razvoj moderne seizmologije. Potres se dogodio i ranih 80-ih godina prošlog stoljeća. Niti u jednom od tih slučajeva ne možemo govoriti o tomu kako je geneza zemljotresa bila u frakturiranju, jer ta je metoda, iako nastala 1947. godine, svoju širu primjenu doživjela tek u 90-ima, a pad cijene tehnologije, tj njena dostupnost širom svijeta još nije u svom punom obimu.
Pa, vratimo se na razloge širenja ovih teorija. Raznovrsnost izvora širenja teorije, koju stručnjaci nazivaju teorijom zavjere, pokazuje nam kako se radi o platformama koje su u prošlosti služile kao platforme za populističko prikupljanje glasova. Bilo da je riječ o manjinskoj populaciji, u spomenutom tjedniku, čiji je izdavač blizak političaru koji je za srbijanski Tanjug brojao krvna zrnca stradalih u potresu ili se radi o emisiji koja, jedna od rijetkih, posve legitimno, služi kao politička platforma braniteljske populacije.
A područje Sisačko moslavačke županije, prijemčivo je, zbog toga što je to područje na čijem se teritoriju dogodila pobuna i okupacija 1990-ih, vojnoredarstvene akcije Bljesak i Oluja, ali i najnoviji događaj od prije mjesec dana – razoran potres. Županija je to koja ne jednom mjestu ima velik broj braniteljske i manjinske populacije.
Bliže se lokalni izbori. Sve za glas, pa i pokušaj manipulacije kaosa kao emocionalne mobilizacije biračkog tijela na koje polažeš pravo. Naručiteljima na savjest, piše energypress.net.
