Imamo Hrvatsku Josipe Rimac i Hrvatsku Davora Huića. Razlike su ogromne

Cropix

Stava sam da su pred nama, za promatranje i analize, najinteresantniji parlamentarni izbori u posljednjih 25 godina. Od početka tvrdim da će se udarati iz svih oružja, ispod pojasa. Tomu u prilog idu i posljednja uhićenja, afere se pojavljuju iz dana u dan i bit će ih još. Afere za koje se, tamo gdje se događaju, zapravo zna već godinama. Postoji li itko a da barem malo prati, ili ima uvida u funkcioniranje javne i državne uprave, državne tvrtke ili privatne tvrtke hibridno nakačene na majčicu državu, a da ne zna za korupciju i nepotizam unutar Hrvatskih šuma? Ne, sigurno ne postoji. I najobičniji barba u ulici zna na koji način funkcionira njegova lokalna Šumarija i koliko drva plati, koliko Šumarija sječe, a koliko se pošumljava.

Prema potrebi, imat ćemo u nekoliko narednih izbornih ciklusa i aferu vode, aferu Gradska groblja, aferu komunalac 1,2,3,4,5, aferu Udruženja općina i županija, aferu Dobrovoljna vatrogasna društva i tako dalje… Svugdje gdje se javni novac netransparentno troši, gdje lokalni šerifi podupirani iz centara političke moći bez ikakve odgovornosti rade štogod ih volja, gdje je “normalno” da je u gradskom poduzeću zaposleno na desetke i stotine nepotrebnih stranačkih kadrova, postoji materijal za nove “afere” i uhićenja.

I u takvom jednom sustavu gdje svatko samo deklaratvino i uz ruku na srcu podržava borbu protiv korupcije, ali samo do trenutka dok se ne dira njega i njemu bliskog, svaki je glas PROTIV toga i s jasnim rješenjima vrijedan hvale.

Iskra promjene

Predsjednik HSLS-a Dario Hrebak jedan je od rijetkih koji je krenuo veslati kontra koruptivne rijeke i u gradu Bjelovaru počeo provoditi ideje klasičnih liberala u praksi, uvoditi transparentnost javnih financija, zalagati se za smanjivanje prireza i slično. Nakon Bjelovara, polako se krenuo buditi duh transparentnog upravljanja javnim financijama te je, uz pomoć jednog u javnosti nepopularnog začetnika modernog liberalizma u Hrvatskoj i njegovih aplikacija za razne vrste transparentnosti, u mnogim malim sredinama usvojen modus operandi i sve je bilo spremno za polagano buđenje svijesti i stvaranja kritične mase. No, klasična boljka HSLS-a pobijedila je i Hrebaka te ga vratila materi – HDZ-u.



Iako Hrebak i njegovi podupiratelji smatraju da je jedini način za uvoditi barem nekakvu promjenu u društvo taj da držiš saborsku većinu HDZ-u, kao najjačoj parlamentarnoj stranci, to jednostavno nije točno. Istina je da liberali svugdje u svijetu tako funkcioniraju, uđu u Vladu s nekom stožernom strankom i inzistiraju na 2, 3 ključna područja koja se moraju provesti da bi imali njihovu podršku. I to funkcionira i tako se postižu pomaci u upravljanju, u trošenju javnog novca, u reformi pravosuđa… No, ako ti je partner stranka s najviše koruptivnih afera u povijesti, kojoj većinu drže Bandićevci, HNS-ovci, najveći klijentelistički lobij u ovom dijelu Europe, onda to nema veze s liberalizmom. Tako je Hrebak od predvodnika hrvatskih liberala, a zaista je to mogao biti, postao grobar hrvatskog liberalizma.

I sad je jasno čemu je služio dotad anonimni Dejan Kovač u utrci za predsjednika, ono što su mnogi i sumnjali. Bio je Hrebakovo žrtveno janje koje je trebalo pokazati da se samostalno ne može uspjeti te je poslužio kako mamac za sve HSLS-ovce koji smatraju da HSLS bez HDZ-a ne postoji…

I baš kad pomislimo da je Hrebak uništio svaku liberalnu vatru u Hrvatskoj, pojavio se Davor Huić. Ne, nije Davor Huić nikakav mesija, niti nikakav nepogrešivi vođa koji će učiniti da Hrvatska postane Švicarska i povesti sve liberalne glasače i centriste do osvajanja vlasti. On je samo iskra, javnosti poznata kao predsjednik Udruge poreznih obveznika Lipa, koja prije svega ima zadatak skinuti ljagu s privatnog poduzetništva i u Saboru biti glas onih kojih ima najviše, a najtiši su i s najmanje prava. Da bude glas privatnih poduzetnika, malih i mikro punitelja proračuna koji mjesecima ne mogu spavati jer ne znaju kako će opstati.

Huić ima šanse biti glas razuma koji će na primjeren način približiti poreznim obveznicima da su oni ti koji imaju moć krojenja svih politika koje provodi Vlada. I tu vidim ključ uspjeha, ali i najveću smetnju za uspjeh ove liberalne platforme, koju zasad čine Fokus – Pametno i Nezavisna lista Zagreb. Važno je mudro birati saveznike, ali za liberale je najvažnije, ne stvarati protivnike tamo gdje ih zapravo – nema. Izlazak u javnost s kritikom Raspudića ili nekih MOST-ovih zastupnika liberalima nije donijelo ništa, dok je Raspudiću sigurno donijelo koju decimalu postotka gore među njemu bliskom biračkom tijelu. Izlasci u javnost gospodina Ivice Puljka s kritikama vjeronauka u školama, liberalima neće donijeti apsolutno ništa pozitivno, dok će Škorinim galopirajućim “desnim” snagama ojačati politički libido.

Davor Huić ima iskustvo, kvalitete i znanje predstavljati porezne obveznike i realni sektor u Saboru, ali to neće moći uz neke od predstavnika liberala koji su se dosad gurali u prvi plan. Jer za mandate su potrebni oni koje neki od liberalnih predstavnika pogrdno nazivaju “obični mali čovjek”, a na taj način Huić može zaboraviti saborski mandat, a pogotovo eventualno sudjelovanje u vlasti. Za uspjeh je ključno povezati zdravorazumsku politiku i politiku koja redovito donosi mandate. Huićev zadatak je “običnom malom čovjeku“ objasniti da mu političari nisu prijatelji niti veliki vođe, nego upravitelji njihovim novcem i da glas zaslužuju oni koji će tim novcem transparentno raspolagati. Huićevim liberalima treba i podrška Udruge Glasa poduzetnika i Hrvoja Bujasa, jer će za HDZ i SDP svi “gospodarstvenici” i komoraši svoj posao odraditi kao i uvijek…

U svakom slučaju, politika koju zagovaraju liberali iz bilo koje nove političke opcije je vizija jedne pravednije i slobodnije Hrvatske, dok je ova druga, vizija Hrvatske kako ju vide Josipa Rimac i njezini ortaci predvođeni premijerom Plenkovićem – Hrvatska otimačine, bahatosti, netransparentnosti, svemoćnih lokalnih šerifa, umreženosti pravosuđa i politike…

A zašto je onda tih par postotaka i potencijalno pokoji mandat liberalne opcije važan kao i recimo Škorinih 20-ak? Zato što je glas nekoga tko se zalaže za rješenja koja će malo po malo rezati obje noge koruptivnoj zvijeri koja je tako dobro hranjena da se čini neranjivom, važniji od 20 urlikavaca koji su itekako imali što do sada učiniti, a samo su u svojim mikro svjetovima hranili istu tu zvijer te će vjerojatno isto napraviti i nakon izbora. Zasebno, ili kao žetončići.

Komentari