Kao da nam koronavirus nije bio dovoljan: U Sloveniji u lipnju i srpnju potvrđeno 27 slučajeva zečje groznice

Pixabay

Kao da nije dovoljno pandemije Covida-19 i mutiranih sojeva koronavirusa, a već se pojavila nova zarazna bolest. Na sjeverozapadu Slovenije zabilježen je povećan broj slučajeva tzv. zečje groznice (tularemije). To je rijetka bolest, zoonoza koja se sa životinja prenosi na ljude.

U lipnju i srpnju potvrđeno je 27 slučajeva zečje groznice i to na području općina Kobarid, Soča, Nova Gorica i nekoliko drugih zajednica u tom dijelu Slovenije.

Zanimalo nas je što je to zečja groznica, koliko je opasna i postoji li opasnost od njena “dolaska” u Hrvatsku. Na upit za portal Otvoreno odgovorila je Iva Pem Novosel, dr.med. spec.epidemiologije, voditeljica Odjela za zoonoze, emergentne i crijevne zarazne bolesti Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti, Referentnog centra za epidemiologiju MZ RH Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ)

“Zečja groznica pod stručnim nazivom tularemija nije virusna bolest već ju uzrokuje bakterija Francisella tularensis. To je mala, nepokretna, gram negativna kokobacilarna bakterija”, rekla je.



Četiri podvrste bakterije

Dodala je kako se “na osnovi virulencije F. tularensis dijeli na četiri podvrste – subsp. tularensis, holarctica, mediasiatica i novicida, od kojih su dvije značajne jer najčešće uzrokuju bolest među ljudima i domaćim životinjama”.

“F. tularensis subsp. holarctica javlja se diljem sjeverne polutke odnosno u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi dok F. tularensis subsp. tularensis uglavnom nalazimo u Sjevernoj Americi”, istaknula je Iva Pem Novosel.

Da to nije bilo kakva “bezazlena” bakterija dokaz je to što je F. tularensis jedna od najinfektivnijih bakterija, a svega 10 do 50 bakterijskih stanica može uzrokovati bolest u ljudi i životinja.

Epidemiologinja napominje kako su glavni “rezervoari” tularemije zečevi i kunići te glodavci dok krpelji imaju ulogu vektora.

Bolest sjeverne hemisfere

Zanimalo nas je prijeti li opasnost i Hrvatskoj?

“Tularemija je bolest sjeverne hemisfere čija je pojavnost uglavnom vezana uz pojedina endemska područja. Razlog pojava epidemija nije u potpunosti razjašnjen, no pretpostavlja se da bi mogao biti vezan uz klimatske prilike (globalno zatopljenje) koji pogoduju održavanju populacije divljih glodavaca. Naime dokazano je da povećanje gustoće populacije glodavaca podržava pojavu epizootija tularemije u glodavaca, što pak uzrokuje pojavu epidemija u ljudi”, rekla je Iva Pem Novesel.

Ipak, tularemija je bolest koja je poznata i u Hrvatskoj, pojavljuje se najčešće u sporadičnom obliku, povremeno se bilježe pojedinačni slučajevi oboljelih.

Na upit koji su simptomi te bolesti te kojom se brzinom širi zaraza, epidemiologinja je odgovorila kako se “bolest može prenijeti na čovjeka ili na domaće životinje izravnim/direktnim kontaktom s bolesnom životinjom, ingestijom kontaminiranog mesa ili vode, inhalacijom infektivnog aerosola ili prašine te hematofagnim člankonošcima”.

“Krpelji koji ostaju inficirani tijekom cijelog životnog ciklusa predstavljaju važan izvor infekcije. U ljudi se bolest očituje jednim od šest kliničkih sindroma ovisno o načinu na koji je bakterija ušla u organizam, a to su ulceroglandularni, glandularni, orofaringealni, okuloglandularni, plućni i tifoidni oblik tularemije”, istaknula je Iva Pem Novosel.

Počinje naglo i ima teške simptome

Od simptoma je izdvojila primarni lokalizirani ulkus, regionalnu limfadenopatiju, teške sistemske simptome i ponekad, atipičnu pneumoniju. Dijagnoza se postavlja ponajprije na osnovi epidemioloških podataka i kliničke slike.

Bolest nije nimalo bezazlena i osim što počinje naglo, iznimno je ružna što znači da ima teške simptome.

“Bolest počinje iznenada, od jednog do deset dana, a obično dva do četiri dana nakon dodira. Počinje s glavoboljom, tresavicom, mučninom, povraćanjem, vrućicom od 39,5° ili 40°C, i teškim općem stanjem. Razvijaju se izrazita slabost, opetovane tresavice i preznojavanje. Za 24 do 48 sati se na mjestu infekcije (prst, ruka, oko, nepce), osim u slučajevima glandularne ili crijevne tularemije, pojavljuje upaljena papula. Papula ubrzo postaje pustula i ulcerira, stvarajući čisti krater s oskudnim, prozirnim, bezbojnim eksudatom. Vrijedovi su obično pojedinačni na ekstremitetima, ali su u ustima i na očima višestruki. Obično je zahvaćeno samo jedno oko. Regionalni limfni čvorovi se povećavaju te se mogu zagnojiti i obilno drenirati na kožu. Do 5. dana se često razvija bolest slična tifusu, a može se razviti i atipična pneumonija, ponekad praćena delirijem”, rekla je Iva Pem Novosel.

Nekoliko slučajeva u Hrvatskoj

Dodala je kako se na dijagnozu posumnja na osnovi anamneze o dodiru sa zečevima ili divljim glodavcima ili izlaganju artropodima, nagle pojave simptoma i karakteristične primarne promjene.

Govoreći o tome je li dosad bilo slučajeva zečje groznice i u našoj zemlji, odgovorila je kako je u proteklih pet godina prijavljeno samo šest slučajeva oboljenja od tularemije u Hrvatskoj. Dvoje je oboljelo tijekom 2016., troje 2017. te jedan slučaj 2020. godine.

No, bez obzira na to, ipak je potreban dodatni oprez u kontaktu s glodavcima ili zečevima te zaštita prilikom odlaska u područja gdje ima mnogo krpelja.

Komentari