Hrvatskoj je 2020. osim pandemije donijela sudar s realnosti neodrživog ekonomskog modela baziranog na turizmu i rodijačkom kapitalizmu

Svaku sekundu 2020. poželjet ćemo deponirati duboko u svom sjećanju. Hrvatskoj je, osim pandemije, donijela sudar s realnosti neodrživog ekonomskog modela koji se bazira na turizmu i crony kapitalizmu.

Vladajuće elite vrijeme krize iskoristile su za uzurpaciju moći i ograničavanje osobnih sloboda, ostavljajući koridor za vrišteću nejednakost očitovanu u mjerama koje su vrijedile samo za neke. Početna kakofonija s nošenjem maski, pranjem ruku i socijalnim distanciranjem prerasla je u orvelovsko iživljavanje posredstvom zakonskih odredbi koje su donošene bez reda i poretka, voljom tanušne većine u Saboru.

Godina koja nam je svima zagorčala život počela je smjenom na Pantovčaku. Veliki comeback nekadašnjeg premijera pokazao je slabost HDZ-a i njegove kandidatkinje te ulio nadu u smjenu aferama obilježene Plenkovićeve vlasti. No, ostalo je samo na tome. Nesposobni Bernardić sklepao je koaliciju koja biračima nije znala ni ispričati vlastiti program, koji je jednim dijelom bio prepisan iz ranijih iteracija, a kamoli uliti povjerenje građanima kako bi na vlasti doista nešto i napravili. Kriza, neizvjesnost i mala izlaznost gurnuli su Hrvatsku u još jedan mandat nezasitnim grebatorima koji u vlasti vide ostvarenje svih svojih (osobnih) ambicija.

Premijer s neograničenom vlašću

Godinu ćemo pamtiti i po jednom partikularnom zanimanju o kojem je malo tko do veljače razmišljao. Malo više od stotinu epidemiologa u virusom poharanoj zemlji probudilo je nadu da u Hrvatskoj još uvijek postoji odgovornost. Nažalost, jednu lijepu priču u potpunosti je izobličio Stožer civilne zaštite, političko-zdravstveni Frankenstein od kojeg ćemo se psihički oporavljati duže od pandemije.



Njihove zbrda-zdola sklepane upute i odluke nisu mogli pratiti niti oni sami, ali su uspješno poljuljali vjeru u struku koja je trebala biti oštrica u borbi protiv pošasti. Nasreću, stvar su spasili potplaćeni liječnici, medicinske sestre i tehničari i ostalo nemedicinsko osoblje svojim osobnim angažmanom i požrtvovnošću. Na nesreću, ti istinski heroji osim pljeska s Markova trga nisu dobili dostojnu nagradu, štoviše, djelatnici Opće bolnice u Našicama Božić su dočekali bez plaće, kao da rade u Venezueli ili Somaliji.

Ovo je godina u kojoj je Andrej Plenković dobio skoro neograničenu moć i vlast, pokazujući svoje pravo lice. Sabor je sveo na vlastitu prćiju, briselske manire zamijenio balkanskim prepucavanjem ne prezajući od uvreda na osobnoj razini. Uz dociranje zastupnicima dozvolio je sebi i upiranje prstom u novinare, pogotovo one koji na pressice ne dolaze s naručenim pitanjima. Tako je bič vlasti na svojim leđima ponovno osjetio Hrvoje Krešić, samo par mjeseci nakon što ga je javno difamirao Plenkovićev i mađarski potrčko Tomislav Ćorić.

Isti taj ministar gospodarstva i održivog razvoja dospio je u središte afere JANAF, najveće USKOK-ove akcije koja je obilježila ovu turobnu godinu. Gospodin se mrtvo-hladno družio u neformalnom klubu čovjeka kojemu je bio formalno nadređen baš u vrijeme njegova reizbora. Taj ministar ostat će upamćen i po totalnoj nezainteresiranosti za gospodarstvo i vapaje udruge Glas poduzetnika koje je nazivao sljedbom i ponavljao mantru kako je država nešto dala poduzetnicima.

Kad započne obnova negdje pred lokalne izbore, vrlo vjerojatno prerast će u pljačku stoljeća

Tako on možda poučava studente na Ekonomskom fakultetu (nije onda niti čudo da nam je ekonomija predzadnja u EU), ali stvarnost je takva da država ništa ne daje, već samo uzima. Milijarde kojima je država održala zaposlenost za djelatnosti koje je zatvorila samo je kap u moru onoga što su poduzetnici i njihovi radnici do sada uplatili državi.

U godini dvaju izbornih ciklusa doživjeli smo i dva razorna potresa. Prvi, 22. ožujka, ozbiljno je oštetio Zagreb i prouzročio brojne besane noći njegovim stanovnicima. I gradonačelnik Bandić i Vlada obećavali su brda i doline, prošlo je devet mjeseci, ljudi su još po kontejnerima. Ono što je svakako izmamilo osmjehe i suze na lica bila je slika Bad Blue Boysa kako s pažnjom premještaju bebe u inkubatorima iz oštećene bolnice.

Drugi potres zdrmao je 28. prosinca šire područje Siska i Petrinje ostavljajući nasreću samo materijalnu štetu iza sebe. Ljudi koji su najteže osjetili razorne posljedice rata, sada ponovno skupljaju crjepove i dimnjake po cesti, očiju uprtih u Vladu koja iza sebe ima još nezapočetu obnovu Zagreba, koja će, kad započne negdje pred lokalne izbore, vrlo vjerojatno prerasti u pljačku stoljeća. Ima li kraja ovoj godini?

Bit Božića nije u nametanju, već u uključivanju

Ako bismo u njoj mogli izdvojiti nešto pozitivno, to su oni tihi nenametljivi sugrađani koji su i u ovo božićno vrijeme pokazali ljudskost. Brojna djeca u domovima dobila su poklone od nepoznatih ljudi, brojni beskućnici topli obrok. Božić nas je ponovno ujedinio u sebedarju, neovisno o tome jesmo li vjernici ili ne.

Božić je doista otajstvo, za vjernike otajstvo vjere u odbačeno i promrzlo Dijete koje nam iznova nudi mir, ljubav i mogućnost iskupljenja, za one koji ne vjeruju Božić je prilika za solidarnost, prijateljstvo i vjeru u čovjeka. Bit Božića nije u nametanju, već u uključivanju. Nismo zaboravili biti ljudi, a to je u ovakvim godinama ipak najbitnije.

Kraj ove godine donio je nadu utemeljenu na znanosti, cjepivo koje je još do prije par mjeseci djelovalo kao daleka nepoznanica. Znanost je ponovno pokazala kako je čovjek najvrjednija jedinka koji obitava na Zemlji i kako se napredak ne može zaustaviti. Uz sve nedaće koje su nas pogodile u ovoj, možemo i moramo sljedećoj 2021. godini hrabro otvoriti vrata. I nadati se da će biti ljepša i uspješnija od prethodne. Svima od srca neka je sretna i svakim dobrom ispunjena Nova godina.

Komentari