Holy o ravnopravnosti: I mi imamo pravo biti ne briljantne, dovoljno je da budemo uspješne i korektne, ne moramo biti daleko bolje od muških kolega za ostvarenje uspjeha

Foto: Mirela Holy

Na današnji dan 1909. godine više od 15.000 žena, odnosno radnica, marširalo je u Chicagu za bolja prava. Tražile su kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Obilježavanjem Međunarodnog dana žena podsjeća se na borbu za ekonomsku, političku i socijalnu ravnopravnost žena i muškaraca.

Iako je prošlo više od sto godina, žene još uvijek nisu potpuno ravnopravne muškarcima.

Osnivačica stranke Održivi razvoj Hrvatske (ORaH) i aktivistica za pitanja ravnopravnosti spolova Mirela Holy ističe kako još ima puno posla u zakonodavnom smislu, žene nemaju još punu ravnopravnost pred zakonom.


“Poznato je da sam se ja tijekom cijele političke karijere zalagala i danas se zalažem za potpunu paritetnu demokraciju, a to znači ne sustav kvota od 40 posto nego paritet – jednaki broj muškaraca i žena na svim vodećim pozicijama, u političkom kontekstu, ali i na upravljačkim pozicijama i u obrazovnom sektoru i u poduzećima”, govori nam.

Dodaje kako to podržava relativno maleni broj muškarac, a nažalost još dosta i veliki broj žena ne podržava, i to pod argumentom da žele da ih se cijeni prema njihovim kvalitetama.

‘Žene se ne cijene prema njihovim kvalitetama’

“Problem je u tome što se žene ne cijeni prema njihovim kvalitetama i da bismo dobili priliku da se cijeni naše kvalitete mi moramo imati jednake prilike kao i muškarci, a to znači da žene moraju imati priliku na 50 posto svog mediokritetstva, a to znači da i mi imamo pravo biti ne briljantne da bismo bile na vodećim pozicijama u državi i u tvrtkama. Dovoljno je da budemo uspješne i korektne, ne moramo biti daleko bolje od naših muških kolega da bismo dobile istu priliku za uspjeh”, poručuje.

Da bi se to promijenilo smatra kako se mora djelovati na svim razinama, a jedan dio tih razina su definitivno i zakonske procedure, odnosno zakoni i podzakonski propisi koji se tiču toga.

“Postoji i obaveza tzv. gender mainstreaminga u sve politike i ono što je najvažnije u financijske politike. To podrazumijeva da ono što je u ovom trenutku dosta veliko preopterećenje za žene, zato što sfera javnog života još uvijek se u velikoj mjeri reflektira upravo na ograničenje žena, treba dobiti daleko veću pozornost u smislu financiranja projekata. Konkretno kad govorimo o nekakvoj lokalnoj razini, s obzirom da se nalazimo pred lokalnim izborima, to podrazumijeva i da bi se proračuni trebali trošiti u dalekoj većoj mjeri za financiranje društvene infrastrukture i za izgradnju novih vrtića i za izgradnju sve one infrastrukture koja olakšava ženama da se bave određenim poslovima pored svojih profesionalnih karijera, da parcipiraju u javnom životu, da se posvete određenim aktivnostima kojima, nažalost, veliki broj žene se ne može posvetiti upravo zbog tog dvostrukog opterećenja i na poslu i u svojem privatnom životu”, objašnjava.

Tu su i drugačiji modeli financiranja ženskih poduzetničkih projekata, ekonomsko osnaživanje na lokalnim razinama, pitanja sigurnosti koja idu od rasvjete do dostupnosti infrastrukture, primjerice parkova i igrališta za djecu, rekreativnih zona za žene i slično, dodaje.

“Moramo prijeći sa riječi na djela. Lijepo je kada nam se tepa na ovaj dan, ali ja bih voljela da žene i muškarci podjednako imaju sve dane u u godini, i jedni i drugi za sebe, a ne da žene imaju jedan dan u godini”, poručila je.


Komentari