HDZ i njegovo vodstvo od samih početaka stranačko lešinarenje poistovjećuju s čerupanjem nacionalnih dobara

“Što manje propitivanja, to manje slobode. Tako je naša usputna demokracija – bezbrižno reducirana, jer nas malo obvezuje i lako se izigravaju njezine procedure – svedena samo na okvir za vlast jednog pokreta, HDZ-a. Umjesto procesa političkog oblikovanja volje temeljnog identiteta kao suvremenog liberalno demokratskog okvira države, oni su sve okrenuli priručnoj prošlosti – nestala je budućnost, umjesto nje vlada ponavljanje – prošlosti koja ne postavlja nikakve zahtjeve u pogledu suvremene demokracije.”

U ovom pasosu kolumne Vlade Gotovca “Stroj za mljevenje Hrvatske – kako izigrati demokraciju” možemo prepoznati i današnje stanje demokracije u Hrvatskoj. Sve je u biti predodređeno stranačkoj diktaturi jedne stranke, ogrezle u korupciji i kriminalu, a novim situacijama poput koronakrize, dodatno “osuvremenjeno” prijetnjom policijske represije.

Zašto to rade? Zato što mogu. Na izborima im je dan legitimitet kojim se ustreptalo busaju u prsa, jednako kao s Domovinom koju bez trunke grižnje savjesti zakopaju dublje. Uvijek i iznova. Zašto to rade? Pa zato što mogu. Svaka prava demokracija počiva na političkim organizacijama koje su u sebi demokratske.

Na zapadu je sasvim normalno da pojedini članovi stranaka ne slijede nužno strujanje zamisli svojih vodstava. Dapače, takvi članovi bivaju nagrađeni na izborima jer pokazuju da u njihovim glavama caruje individualizam i upravo odgovornost prema biračima koji su ih birali.



To je suština predstavničke demokracije u kojoj postoji neraskidivi odnos želja birača i djelovanja izabranog političara.

Kako je kod nas?

Dovoljno je pogledati unutarstranačke izbore u HDZ-u. Oni će se održati, u jeku pandemije, ali s vrlo izglednim rezultatima koji će biti po volji Plenkoviću i vrhuški oko njega.

Pojedine enklave u kojima će se sukobiti čak dva kandidata, iznimka su od titoističkih izbora kojima je HDZ vjeran još od devedesetih. Izbori se fingiraju kako bi se opravdala demokratska procedura do koje HDZ nikada nije držao osim formalno.

Čak i u tim mjestima gdje će postojati dva kandidata nije moglo bez cirkusa: kolale su odrezane kokošje glave (doista vjerodostojan znak kokošarenja), nanosile su se teške tjelesne ozljede po birtijama, zastrašivali su se protukandidati. U ostatku Hrvatske (cca 95% gradskih i općinskih organizacija) nije bilo propitivanja želja Plenkovića i njegove dvorske svite klimavaca.

Zašto i bi kad HDZ i njegovo vodstvo od samih početaka stranačko lešinarenje poistovjećuju s čerupanjem nacionalnih dobara. To dobro znaju i sluge pokorne u gradskim i općinskim stranačkim komitetima, uzdajući se u nepogrešivi prst velikog vođe čijom će milošću novoizabrani klimavci sutra biti imenovani u raznorodne (nepotrebne) nadzorne odbore, upravna vijeća i dragom Bogu neshvatljive državne agencije.

Analogija je prilično jasna – vođa izabere kandidate po prijateljsko-obiteljskoj liniji koji mu neće praviti probleme, oni pak uvjere nekolicinu najgrlatijih da pronesu glas o nezabludivosti unaprijed izabranih kandidata. Na koncu, demokracija je ispoštovana. Nema veze što je izigrana.

Devastirajući privid demokracije 

U Hrvatskoj danas više nema čovjeka poput Vlade Gotovca koji bi upozorio na devastirajući privid demokracije uspostavljen od HDZ-a čijeg se smrtonosnog zagrljaja Hrvatska nije riješila. Čak su i liberali danas ljestvodržači HDZ-ove uraganske politike koji će bez problema podržati proračun u kojemu je 350 milijuna kuna namijenjeno za gubitaško javno poduzeće, a oni drugi koji se pozivaju na liberale sami ne poštuju vlastite statute i ujedinjuju se u jednu stranku suprotno volji vlastitih članova.

“Snaga političkog centra je snaga optimalne djelotvornosti pojedinaca i zajednica, jer osigurava njihovu slobodu i uvjete zajedništva u njoj. Jedino tako se može postići najviša razina proizvođenja, jer se potiče originalnost koja je uvijek pokretač budućnosti kao novoga” – vape riječi Vlade Gotovca i danas. Ali tog centra niotkuda, a ako se i pojavi, u startu zastenje i umre pod megalomanskim precjenjivanjima svojih čelnika.

Sve dok se hrvatske stranke doista ne demokratiziraju, neće biti ni istinske demokracije u Hrvatskoj. Liberalna demokracija počiva na pluralizmu, društvenoj dinamici i originalnosti. Hrvatski privid demokracije počiva na HDZ-u, isključivosti, društvenom pasivizmu i koruptivnoj močvari. To su ujedno i odgovori na pitanje zašto je Hrvatska na začelju Europe, kako u ekonomskom, tako i u političko-društvenom pogledu.

Komentari